Današnjom drugostepenom presudom protiv šestorice nekadašnjih dužnosnika nelegalne i samoproglašene tzv. Hrvatske republike Herceg-Bosne Haški tribunal privodi svoj rad kraju i šalje važnu poruku za budućnost. Bez presuda Haškog tribunala proces oporavka, stabilizacije i pomirenja ne bi imao nikakvu šansu.
Haški tribunal nije politički sud već legalni sud Ujedinjenih nacija. Također, ne zaboravimo da su se i države potpisnice Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini obavezale da će sarađivati u istrazi i gonjenju ratnih zločinaca i drugih kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Samo politički advokati zločinačke politike mogu biti protiv sudova Ujedinjenih nacija i protiv savremene civilizacije. Oni svojim osporavanjem Haškog tribunala ne mogu negirati činjenice, dokaze i međunarodne sudske presude. Oni samo pokazuju koliko su još uvijek taoci svojih tragičnih zabluda i opasnih politika.
Tribunal je pokazao i dokazao pojedincima koji su u određenom trenutku imali ogromnu koncentraciju moći, kao i onima koji možda opet planiraju nove podjele, zločine i genocid, da ne računaju na nekažnjivost. Poslana je važna globalna i civilizacijska poruka da nijedna funkcija, politička, policijska, vojna neće biti zaštićena od negonjenja, i da će svi oni koji krenu putem mržnje i zločina prije ili kasnije biti kažnjeni.
Da nije bilo Haškog tribunala, niko u Bosni i Hercegovini i regionu ne bi odgovarao za najstravičnije zločine koji su počinjeni u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Tribunal je utvrdio činjenice koje su bile predmet negiranja, poricanja, marginaliziranja i skrivanja. Dokumentacija skupljena tokom istraga sadrži mnogo više nego što je moglo da uđe u presude osuđenim ratnim zločincima i tu arhivu naučni radnici i domaći sudovi trebaju nastaviti koristiti u interesu budućih generacija.
Sudnicama Haškog suda prošao je 161 optuženik. Za nekima se godinama tragalo jer su bježali od suđenja. 83 je osuđenih, 18 oslobođenih. Nakon više od 20 godina, rada Haškog suda može se reći će da je najvažnija dugoročna poruka njegovog rada poruka da zločinci nikada neće ostati nekažnjeni. Time je, uprkos svim kritikama, djelimično oživjelo i međunarodno pravo. U arhivama Tužilaštva danas se nalazi gotovo 10 miliona raznih dokumenata koji su, između ostalog, zapljenjeni iz zemalja bivše Jugoslavije. Arhiva Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju sadrži dokumente, karte, fotografije, audiovizualne snimke prikazane na suđenjima, administrativne podatke, sve što je bilo na suđenjima, i povezano s time. Upravo sve to, kao i utvrđivanje činjenica pohranjenih na jednom mjestu, uprkos svim kritikama i slabostima važno je nasljeđe za historiju i opomena za budućnost.
Drugostepena presuda protiv šestorice nekadašnjih dužnosnika nelegalne i samoproglašene tzv. Herceg-Bosne predstavlja sudsku potvrdu da je postojao međunarodni oružani sukob u Bosni i Hercegovini i da je Republika Hrvatske izvršila agresiju na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu. U udruženom zločinačkom poduhvatu su, prema drugostepenoj presudi ICTY-ja učestvovali i pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general Janko Bobetko. Čelnici Republike Hrvatske imali su kontrolu nad nelegalnom i nepriznatom tzv. Herceg-Bosnom, tako da je tzv. Herceg-Bosna manje-više djelovala u ime Republike Hrvatske. Ova presuda ima historijski značaj, kako za Bosnu i Hercegovinu i susjednu Republiku Hrvatsku, tako i za cijelu Evropu.
Današnjom drugostepenom presudom su nekadašnji predsjednik vlade tzv. Herceg-Bosne Jadranko Prlić, ministar odbrane Bruno Stojić, načelnici Glavnog stožera HVO-a generali Milivoj Petković i Slobodan Praljak, zapovjednik Vojne policije Valentin Ćorić i predstojnik Odjela za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić osuđeni su zbog zločina u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem etničkog čišćenja dijelova Bosne i Hercegovine.
To su sada trajne i neizbrisive međunarodne sudske presude. Iz ovih presuda se moraju izvući važne pouke za budućnost. Negiranje i zaludno bježanje od istine neće pomoći nikome. Zato svi trebaju pogledati istini u oči i okrenuti novu stranicu u Bosni i Hercegovinu i regionu.
Ovom presudom hrvatskom narodu nije nametnuta kolektivna krivica. Nijednom presudom koju je donio tribunal nijednom narodu se ne nameće teret kolektivne krivice. Moralna, politička i krivična odgovornost postoji na onima koji su na bilo koji način učestvovali u agresorskim ratovima. Riječ je o utvrđivanju individualne krivične odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat. Zašto udruženi? Zato što to nije uradio pojedinac, nego je radila čitava grupa i čitavi timovi i zbog toga je to formulirano kao udruženi zločinački poduhvat. Zato su potpuno bespredmetne i nepotrebne bilo kakve aluzije na to da je kriv jedan kolektivitet ili u ovom slučaju cijeli hrvatski narod.
Treba naglasiti da samoproglašena i nepriznata tzv. Herceg-Bosna nije bila izraz demokratske volje bosanskih Hrvata, nego sredstvo za realizaciju velikohrvatskih ciljeva koje je zacrtalo Tuđmanovo rukovodstvo.
Na kraju, važno je da u narednom periodu previše medijskog prostora ne poklanjamo samo sudski osuđenim zločincima. Vrijeme je da počnemo ozbiljno govoriti i pisati o bosanskohercegovačkim velikanima iz svih naroda. Novim generacijama uzor trebaju biti veliki i svjetski priznati bosanskohercegovački književnici, naučnici, slikari, muzičari, reditelji, režiseri, scenaristi, glumci fudbaleri, košarkaši, atletičari, teniseri … Mlade generacije moramo učiti da se nikada ne ugledaju na osuđene ratne zločince.
S poštovanjem,
prof. dr. Denis Bećirović
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.