Bećirović: Međunarodna zajednica mora poslati planetarnu poruku da ne priznaje rezultate genocida

U interesu mira i budućnosti presude Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu SFRJ ne smiju biti arhivirane i zaboravljene, već moraju biti dosljedno implementirane.

 

Međunarodna zajednica u interesu cijelog čovječanstva treba i mora poslati planetarnu poruku da se rezultati genocida i zločina protiv čovječnosti ne mogu i ne smiju trajno priznati.

 

Presuda zločincu Ratku Mladiću za najmonstruoznije zločine nakon Drugog svjetskog rata ima globalni, historijski, moralni, politički i pravni aspekt. Riječ je o jednoj od najvažnijih presuda za Bosnu i Hercegovinu, region i Evropu u XXI. stoljeću. Presuda zločincu Mladiću nije samo presuda njegovoj individualnoj krivičnoj odgovornosti, već i historijska presuda zločinačkom velikosrpskom projektu koji je pokušao genocidnom politikom raskomadati i uništiti državu Bosnu i Hercegovinu.

 

Zločinac Ratko Mladić osuđen je za počinjeni genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti, progone, istrebljivanje, ubistva, deportacije, nehumana djela (prisilno premještanje), kršenje zakona ili običaja ratovanja, teroriziranje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.

Ova presuda je definitivno i za sva vremena zločinca Mladića i sudski svrstala među najbrutalnije ubice XX. stoljeća. Ipak, današnja presuda zločincu Mladiću nije potpuna. Nemoralan i nepravedan je zaključak Sudskog vijeća Haškog tribunala da genocid nije počinjen u šest bosanskohercegovačkih općina (Prijedor, Vlasenica, Foča, Ključ, Sanski Most, Kotor Varoš, ) jer je, kako su sudije navele, ubijena relativno mala grupa Bošnjaka.

 

Sudske presude Mladiću i drugim zločincima mogle bi u budućnosti imati važne pravne i političke posljedice jer je sada planetarno, naučno i sudski dokazano da su ključni osnivači, kreatori i predstavnici zločinačke paratvorevine tzv. RS bili dio udruženog zločinačkog poduhvata.

 

Sudske presude Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Ljubiši Beari, Vujadinu Popoviću, Zdravku Tolimiru, Biljani Plavšić, Momčilu Krajišniku, Radislavu Krstiću … jasno pokazuju da su oni, kao civilni i vojni rukovodioci nelegalne i tzv. RS, bili učesnici u sveobuhvatnom udruženom zločinačkom poduhvatu i da su odgovorni za najstrašnije zločine nakon Drugog svjetskog rata.

 

Dokazana je i sudski osuđena institucionalna i sistemska odgovornost političkog i vojnog vrha nelegalne i samoproglašene tzv. RS za nezapamćene zločine protiv čovječnosti, deportacije, protjerivanja i genocid. Sada je i sudski utvrđeno da zločin genocida nije bilo moguće sprovesti bez genocidne namjere, sistema i planskog angažiranja brojnih institucija.

 

Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić je prije nekoliko dana skandalozno i suprotno elementarnim postulatima međunarodnog prava  poručio da se „Srbija ima pravo miješati u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine“. Ovakve užasne hegemonističke izjave podsjećaju na izjave najtotalitarnijih lidera uoči Drugog svjetskog rata. Međunarodno pravo i presude međunarodnih sudova ne daju pravo Vučiću ni da pomisli da se miješa u unutrašnje stvari nezavisne i suverene države Bosne i Hercegovine.

 

Vučić bi trebao, ako ima imalo obraza i časti, da se istinski pokaje za sva zlodjela koja su počinjena u državi Bosni i Hercegovini, kao i da se javno izvini zbog toga što su policijske i vojne snage Srbije učestvovale u počinjenju genocida.

 

Umjesto da prkosi i provocira, Vučić bi konačno trebao da prihvati realnost i postane svjestan činjenice da je na čelu jedine države u Evropi koja je nakon Drugog svjetskog rata sudski osuđena da je prekršila Konvenciju Ujedinjenih nacija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Jer, ne zaboravimo presudom Međunarodnog suda pravde sudski je utvrđeno da je Srbija mogla spriječiti genocid u Bosni i Hercegovini a da to nije učinila.

 

Žrtve genocida obavezuju nas da, u ime budućnosti čovječanstva i najviših ljudskih i društvenih vrijednosti, sloboda i prava, civilizacijskih i kulturnih tekovina, ne dozvolimo, odnosno osujetimo sve namjere i pokušaje kojima se zločin genocida nagrađuje, a žrtva i dalje kažnjava.

 

Mi ne možemo oživjeti mrtve, ali možemo dati dostojanstvo i pravdu preživjelima. Dugujemo to ne samo žrtvama i preživjelim, već čovječanstvu uopće. Poruka koja treba biti odaslana svim potencijalnim počiniocima zločina genocida mora biti kristalno jasna: Nemojte čak ni razmišljati o tome, genocid i drugi zločini će biti u startu najoštrije sankcionirani.

 

Doživotna kazna zatvora zločincu Ratku Mladiću ne može biti dovoljna satisfakcija preživjelim žrtvama genocida i njihovim porodicama, ali predstavlja mali djelić pravde  koji pruža nadu i obavezuje nas da budemo oprezni kako se genocid više nikada, nikome i nigdje ne bi dogodio.

 

Današnja presuda Haškog tribunala treba da doprinese istinskoj katarzi i stabilizaciji prilika u državi Bosni i Hercegovini i regionu. Država Bosna i Hercegovina treba i mora odlučno raskrstiti sa zločinačkim politikama i odlučno krenuti putem izgradnje demokratskog društva, jačanja ekonomije, priključenja euroatlantskim integracijama, osiguranja pune ravnopravnosti svih građana i naroda na cijeloj državnoj teritoriji.

 

 

Denis Bećirović, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH i potpredsjednik SDP BiH