Kolaps mostarskog Aluminija nije samo privredno, već i političko pitanje. Iz uprave kažu kako njihova pozicija nije da s političkog aspekta komentarišu stanje, ali opozicija baš političke prilike smatra glavnim krivcem za slom bivšeg giganta.
Aner Žuljević, ekonomista i jedan od lidera Socojaldemokratske partije BiH u Hercegovine, kaže kako nažalost u BiH već 20 godina sve ono što je ekonomska priča u kojoj se vrte stotine miliona KM ne može biti da nije i politička.
“Aluminij je godinama korišten kao stranački bankomat, te je samo bilo pitanje vremena kada ćemo imati scenarij sličan današnjem. Trenutno možemo reći da Aluminij proživljava sudbinu Mostara, problema koji niko neće da riješava, a svakim danom postaje sve veći. Žao mi je da danas jasno vidimo kako predizborni baloni predsjednika HDZ BiH o spašenom Aluminiju pucaju od sapunice, dok se njegovi ključni kadrovi peru od odgovornosti za sudbine 900 radnika”, izjavio je Žuljević.
Kaže kako dvije ključne stvari se u Aluminiju moraju jasno razdvojiti, a to je lopovluk i politička odgovornost.
“Lopovluk nije bilo moguće izvesti bez očigledne podrške politike, pa je redoslijed stvari u smislu odgovornosti vrlo jasan. Politika, nadzorni odbori i menadžmenti. Na žalost radnici su predugo šutili, i odobravali indirektno pogrešne stvari za koje su znali, a institucije koje su trebale po službenoj dužnosti raditi posao to nisu. Višegodišnja politika menadžmenta Aluminija, gdje su isti po nalogu HDZ-a nipodoštvali ulogu države kao vlasnika im se danas vraća kao bumerang, dok oni koji su sponzori takve politike danas sjede na ključnim pozicijama ministra finansija, direktora EP HZHB, direktora Elektroprenosa i prave se kao da je Aluminij tuđi problem, a ne njihova odgovornost”, smatra Žuljević.
Zanimalo nas je šta danas konkretno vlast, HDZ i SDA mogu uraditi za spas 900 radnika i kompanije na koju su naslonjene hiljade drugih.
“HDZ i SDA ne mogu uraditi ništa dobro za Aluminij koji i jeste propao zato što ove dvije stranke prave stranačku državu, a ne državu zakona. Takva HDZ-SDA politika znači da je Aluminij ‘HDZ firma’ i da sa njom upravlja HDZ, a ne formalni vlasnici među kojima je i Vlada FBiH. Da bi se bilo šta moglo raditi u Aluminiju on mora prestati biti ‘HDZ firma’ i postati preduzeće kojim upravljaju njegovi stvarni vlasnici. Bojim se da ni HDZ, a ni SDA nisu spremni na to. Međutim, to je ključni preduslov da bi između ostalog prestali biti sredstvo političke trgovine, i da ih se u ovoj zemlji prihvati kao državno preduzeće od strateškog značaja u kojoj će se realizovati svi postignuti dogovori. Između ostalog i o povratku prijeratnih radnika na posao i sl… Ne može Aluminij dogovore sa Vladom FBiH tretirati kao švedski sto, uzme samo što njemu odgovara jer to na kraju završi loše po Aluminij. Onog momenta kad su prihvatili da budu predmet dogovora SDA i HDZ u smislu HDZ-ovog preduzeća, morali su biti svjesni da ce im sva kompleksnost političkih odnosa navedenih partnera biti fakturisana”, kazao je Žuljević.
U ovom momentu ne postoji najbolji scenario za Aluminij, kazao nam je on, jer je stvar otisla predaleko. Pitanje je biti ili ne biti u ovom momentu.
“Bojim se da se nalazimo u kompleksnoj situaciji sličnoj s brodogradilištima u Hrvatskoj, gdje se ukoliko postoji volja mora definisati kompletan set mjera od prinudne uprave, plana konsolidacije, dugoročnih reprograma kredita, odnosa s dobavljačima i nabavke struje po uslovima koji imaju ekonomsku osnovu za održivost Aluminija. Puno je pitanja na koje se odgovori moraju brzo dati, a bojim se da imamo vladajuću politiku koja u zadnje vrijeme gleda samo sebe, i pere ruke kroz providnu taktiku u kojoj je samo bitno da “leš” ne završi u njenim rukama. Zato je možda i pravda ovih izbora da su građani ponovo izabrali da oni koji su Aluminij doveli tu gdje jeste, moraju što prije dati odgovore na posljedice stanja koje su sami napravili”, zaključio je Aner Žuljević iz SDP-a BiH.