Intervju za magazin Dane

Aner Žuljević: Ovi “reformatori” misle da mogu varati i nas i svijet

Vladajuća koalicija je kršenjem procedura i zloupotrebom Reformske agende, predlažući rješenja koja nemaju nikakve veze sa reformama, kao što je primjer potpune politizacije državne službe, ustvari narušila reformski politički konsenzus i iznevjerila sve ozbiljne međunarodne partnere, smatra potpredsjednik SDP-a BiH.

Možete li mi za početak prokomentarisati sutuaciju koju FBiH trenutno ima sa Zakonom o radu. Ustavni sud je naložio da on prestaje važiti, ali odluku do danas (14. mart) nije objavio, pa se Vlada ponaša kao da je sve u redu… Zašto?

Na žalost, praksa Ustavnog suda je da od javnog saopštavanja presude do njene objave u službenim novinama protekne određeno vrijeme koje najčešće „gubitnička“  strana iskoristi za dodatno komplikovanje situacije svojim bespotrebnim komentarima i izjavama čemu smo svjedočili i ovaj put. Vlada FBIH je najodgovornija kada je u pitanju problem sa Zakonom o radu, jer je potpuno bespotrebno kompletan postupak vodila bez javne rasprave, netransparetno i nedemokratski, pri tome isporučujući sve što je obećala kapitalu na štetu radnika, stvarajući nevjerovatno štetne podjele u društvu.  Činjenica je kako će ova Vlada biti upamćena da je većinu svojih dokumenata i reformi sakrila od javnosti i objavila ih tek nakon pritiska medija i opozicije, tako da je njihovo neprincipijelno i pogubljeno ponašanje od početka zabrinjavajuće za ono sto nas očekuje kao obaveza reformi u narednom periodu.

Sud je ukinuo Zakon jer ga je Dom naroda, u kojem ste Vi delegat, usvojio kršeći utavne i poslovničke procedure. Šta će Dom uraditi, zvanično se ne zna jer, kažu tamo, čeka se objava odluke. Šta bi, međutim, po Vašem mišljenju, Dom trebao uraditi? Glasati za isti dokument, ovaj put po propisima?

Na temelju onoga što smo čuli prilikom objave presude ključna odluka o budućnosti zakona o radu je na Vladi FBiH. Ovo iz razloga što je jasno rečeno da je zakon stavljen van snage što znači da o novom prijedlogu zakona treba ponoviti kompletnu proceduru u oba doma Parlamenta jer se na taj način usvajaju zakoni. Zašto kažem da je sada sve do Vlade? Najprije iz razloga što Vlada sada ima dobru priliku da u jednom  kratkom roku osigura učešće svih zainteresiranih strana od sindikata, poslodavaca, opozicije i vladajućih stranaka i usaglasi tekst zakona oko kojeg neće biti posebnih nesuglasica. Za ovakav zakon je nužno osigurati društveni konsenzus svih strana, u suprotnom ćemo imati na sceni ogromnu podjelu unutar društva. Vlada zaista ima priliku da to sada uradi, ali bojim se da oni neće prepoznati tu šansu i da će nastaviti da djeluju u skladu sa dosadašnjom politikom da jedino oni znaju sve, a mi ostali nemamo pojma.

 Usput, hoće li iko od delegata tražiti odgovornost rukovodstva Doma? Svi se sjećamo usvajanja tog zakona i upozorenja delegata iz opozicije da to ne može tako… Možete li vi koji ste tad upozoravali, danas smijeniti predsjedavajuću Doma Lidiju Bradaru?

Na žalost, ova situacija oko Zakona o radu samo potvrđuje kako je u vladajućoj većini prisutna kombinacija neznanja i bespogovorne poslušnosti prema stranačkim liderima koji su im rekli -ovo mora proći sada i odmah.  Mi u SDP smo odmah po objavi presude vrlo jasno rekli svoj stav kako postojeće rukovodstvo Doma treba podnijeti ostavke, jer su u potpunosti izgubili kredibilitet za dalje rukovođenje Domom. S obzirom da je iluzorno očekivati da će isti dati ostavke, mi ćemo u skladu sa odlukama organa SDP-a, u toku rasprave o presudi Ustavnog suda tražiti i smjenu rukovodstva. Naša namjera je jasna, mi želimo da oni koji su silom i pored dobronamjernih upozorenja da to ne rade, isforsirali neustavni postupak donošenja zakona snose sankciju, a da parlamentarna većina sto se tiće nas ima apsolutno pravo da imenuje nove ljude. Dakle, da budem sasvim jasan, moramo uspostaviti praksu prema kojoj kršenje Ustava ako već ne proizvodi krivičnu odgovornost onda mora proizvoditi političku odgovornost. To u ovom slučaju znači da osoba koja je to uradila više ne može obavljati dužnost kakav je predsjednik ili potpredsjednik Doma naroda.

I treba li je smjenjivati?

Mi smatramo da u svim normalnim europskim zemljama ovakva situacija završava ostavkama, a ne smjenama, i da bi manifestacija takvih političkih poteza poslala snažnu poruku podrške političkim vrijednostima kojim težimo u  EU integracijama. Na žalost nedostatak ostavki samo pokazuje da su vladajuće stranke miljama daleko od prakticiranja EU standarda.

Imate li vi u Domu naroda i vaše kolege u Predstavničkom domu mehanizama kojim bi spriječili to guranje zakona “na mišiće”? Može li se uopšte mijenjati ta filozofija koju je Vaš stranački kolega Jasenko Selimović, poslanik u prošlom sazivu Parlamenta FBiH, sažeo u rečenicu “znamo da nije po procedurama, ali nam se žuri”?

 Selimovića će ta nespretna rečenica, koja nikada nije bila zvanični stav SDP, očigledno pratiti do kraja života, a sto se tiče ovih “reformatora”, oni misle da mogu varati i domaću javnost i međunarodnu zajednicu podmećući kao reforme stvari koje sa tim nemaju ama bas nikakve veze. I da budem potpuno precizan, mene ne interesuje ko nesto govori ili predlaže, da li “moji” ili “njihovi”. Interesuje me isključivo sadržaj. Ako je dobro podržaću, ako je loše ja sam protiv. Vrlo jednostavno.

Apelacija Ustavnom sudu po pitanju Zakona o radu je u stvari bio iznuđen i odgovoran potez SDP, DF i Naše stranke u cilju zaštite zakonitosti i procedura demokratskog sistema, koji je bio ozbiljno narušen konstantnim  kršenjem svih mogućih procedura od strane vladajuće koalicije. Presudu prije svega smatramo pedagoškom mjerom i mislimo da je ona već dala značajan efekat jer smo na zadnjoj sjednici Doma naroda imali potpunu manifestaciju rada po procedurama koje prije svega omogućavaju apsolutno pravo konzumiranja svih prava kako delegata tako i javnosti kroz javne rasprave. Nadam se da će takva praksa ostati do kraja, jer će sigurno omogućiti da zakoni budu kvalitetniji i u korist svih građana.

Danas Vlada to “žuri nam se” pravda “reformskom agendom” i “evropskim putem”: ima li potrebe za tim guranjem svega i svačega u reforme koje Bosni i Hercegovini nesporno trebaju?

 Prije svega, jedna stvar je neupitna, a to je da su sve stranke podržale reformsku agendu čime smo pokazali da smo kao opozicija spremni podržati sve ono što je u interesu građana ove zemlje. Međutim, vladajuća koalicija je kršenjem procedura i  zloupotrebom reformske agende u smislu predlaganja riješenja koja nemaju nikakve veze sa reformama, kao što je primjer potpune politizacije državne službe, u stvari narušila reformski politički konsenzus i iznevjerila sve ozbiljne međunarodne partnere. Oni evidentno ne znaju, a u prilici su da svoje neznanje implementiraju. Mogli bi mi gledati njihovu destruktivnost i čekati 2018 da ih pobijedimo. To bi bilo najlakše. Međutim, ne možemo gledati kako uništavaju sve pod pričom reformi. Zato im, bez obzira sto smo opozicija, nudimo pomoć. Ako su pametni, prihvatiće. Jasno je kako nama treba suštinska promjena u razmišljanju i ponašanju. Činjenica je da su nas nacionalne podjele i sebičnost takve politike dovele danas tu gdje jesmo, tako da smatram kako su nam na reformskom putu zajedništvo i solidarnost najpotrebniji kao model ponašanja za izlazak iz krize..

Delegat ste u federalnom Domu naroda, član ste Predsjedništva SDP BiH: znate li jesu li ikad nakon što su sve stranke stale iza reformske agende, sjeli predstavnici svih političkih opcija i razmatrali njenu razradu? Prioritete, mjere, ciljeve, realizaciju mjera…? Ili se to pretvorilo u priču vladajućih, kojom maskiraju dalje tonjenje BiH?

Upravo kako ste naveli u pitanju, Reformska agenda je prije svega trebala biti tačka okupljanja pozicije, opozicije, akademske zajednice i NVO na traženju najboljih rješenja u cilju što bržeg ostvarivanja rezultata u korist građana. Međutim, postupak samog pisanja agende u kojoj je javnost bila u potpunosti isključena pokazuje da mi trenutno imamo vladajuću koaliciju koja nema kapacitet za vođenje ozbiljnih reformi u društvu.  Na zalost, nismo svjedočili apsolutno niti jednom potezu vlade u smislu saradnje sa opozicijom, akademskom zajednicom i NVO kada je u pitanju samo definisanje Reformske agende, a njihovi “reformski” potezi pokazuju  da o razradi iste očigledno nisu ni sami među sobom kao koalicija nesto posebno razmišljali. Njihovo antireformsko i neiskreno ponašanje u smislu zapošljavanja službenika  i pored vlastitog moratorija, te bezobraznog povećanja naknada političarima, vikend telefonsko kadroviranje u stvari danas dokazuje  da je reformska agenda pisana isključivo s motivom prevare međunarodnih partnera i javnosti.

Jeste li vi u SDP-u analizirali probleme koje SDA i HDZ imaju sa koalicijom u kojoj je SBB? Vi lično te odnose gledate i u federalnom Parlamentu i u HNK. Možete li procjeniti gdje to vodi?

Mi u SDP-u od početka analiziramo svaki potez ove vlasti, pokušavajući dobronamjerno korigovati loše prijedloge  u interesu građana i EU puta BH, međutim imamo koaliciju koja apsolutno nije spremna na saradnju što pokazuje kroz odbijanje svih amandmana i prijedloga zakona koji dolaze od opozicije. Što se tiče samog rada trenutne koalicije, na žalost iznuđeni i neiskreni način na koji je nastala, bez plana i programa, sa preagresivnim naglašavanjem stabilnosti i jedinstva u stvari pokazuje da su daleko i od jednog i od drugog i da je teško očekivati bilo kakve značajne rezultate od istih u buducnosti.

Jasno je kako je ova koalicija nastala na podjelama u dvije kategorije: podjela zemlje po etničkim linijama, te podjela resursa i javnih preduzeća. A sto se tiče njihovih ličnih odnosa to nas uopšte ne interesuje sve dok ne ugrožava državu i život svih nas. Na žalost, sada je to očigledno slučaj.

Ta koalicija, u stvari SDA, odbila je prijedlog SDP-a i DF-a za rješenje mostarske agonije i, u međuvremenu, najavila svoje rješenje čiji detalji javnosti još nisu poznati, ali se mogu nazrijeti iz onoga što priča Bakir Izetbegović. Znate li Vi više od tog Izetbegovićevog “na tragu Filea…” i na šta Vam to liči?

Na žalost, dešava se ono čega su se svi Mostarci bojali, a to je da će SDA kao svoj predložiti u stvari zajednički prijedlog koji imaju dogovoren s HDZ-om. Igraju igru u kojoj HDZ glumi javno kako je protiv tog prijedloga, a u stvari će promjenu stava u smislu podrške naplatiti izmjenama izbornog zakona u cilju ostvarivanja nacionalnih izbornih jedinica.  Ovaj scenario je svima koji se bave politikom od početka bio očekivan, jer se znalo kako se  godinama teži da Mostarci u nacionalnim politikama opet budu iskorišteni kao kolateralna šteta nekih  trulih dogovora visoke politike, sto danas imamo na djelu. Vrlo je opasno po BiH prepustiti SDA i HDZ da se sami dogovaraju oko ovako bitnih pitanja, što oni žele, ali na svu sreću nemaju potreban parlamentarni kapacitet da to sami urade. Tu vidim šansu da se ipak zaustavi i ne dozvoli podjela BiH kakva nije prošla ni u Dejtonu.

Može li se uopšte Mostar riješiti ovako kako se to pokušava od presude Ustavnog suda BiH? Nekako, tu presudu moraju provoditi ljudi čija se ideologija ne mijenja od početka devedesetih, dakle od vremena kad je problem pravljen?

 Jasno je kako oni koji 20 godina predstavljaju osnovu problema u Mostaru, ne mogu nikada biti faktor iskrenih i dobrih rješenja. Sve navedeno potvrđuje i činjenica da je Mostar godinama taoc međustranačkog prepucavanja SDA i HDZ, istih onih koji uredno obnašaju vlast u Kantonu i FBiH, a kompletan budžet Mostara godinama zajednički troše bez da građane pitaju za njihove prioritete. Međutim, jedna stvar je ključna,a to je da svi koji vole ovu zemlju i koji je žele jedinstvenu i komotnu za sve koji žive u njoj moraju znati da se principi upravo takve BH sada brane u Mostaru.

Posto je danas HNS izašao sa svojom vizijom mostarskih izbora, moram Vas pitati/zamoliti da mi i to prokomentariste ako je moguće.

Na žalost, godinama smo svjedoci da SDA i HDZ namjerno pogrešno tumaće presudu Ustavnog suda, pokušavajući da kroz istu riješe organizaciju grada ili presudu Sejdić- Finci kroz izborni zakon, sto nema nikave veze sa sustinom presude. Mi očekujemo da i jedni i drugi prihvate činjenicu da u okviru prijedloga tražimo rješenje prije svega za održavanje izbora u gradu koji ce garantovati jednaka prava svima, bez bilo kakvog prostora za majorizaciju bilo koga nad bilo kim. Mostaru treba mostarsko rjesenje bez sarajevske visoke politike i ako se to prihvati kao princip razgovora, rješenje je vrlo blizu. Moguće ga je pronaći kao kompromis ponuđenih rješenja ukoliko svi zajedno prihvatimo da nam je zajednički interes rješenje temeljeno na tri načela: jedinstven Grad, multietničke izborne jedinice i institucionalna zaštita svih naroda koji žive u Mostaru.

Mostar je, na neki način, jedna strana slike BiH pocijepane po nacionalno-političkim šavovima koje nacionalno-politički inati decenijama ne žele sašiti, po cijenu ubijanja grada. Na drugj strani te slike bio je Distrikt Brčko, koji je u jednom trenutku bio dokaz da se BiH može graditi i drugačije. A onda je puklo i tamo: možete li procijeniti zašto? Je li u BiH zaista nemoguće politički živjeti bez tih inata?

 Mostar je najvećim djelom pocjepan isključivo što ga takvog žele politike SDA i HDZ BiH u proteklih 20 godina, jer u takvom okruženju oni najbolje ostvaruju svoje stranačke i tajkunske interese na štetu građana.  Zajednički nazivnik za sve probleme koje navodite u svom pitanju je ipak sadržan u političkim subjektima koji svoje nacionalno isključive  politike hrane takvim inatima.  Građani su ti koji moraju u vlastitom interesu boljeg života konačno prepoznati one koji imaju želju da, kako vi kažete, sašiju nešto što je vještački rascijepano, u odnosu na one koji na cijepanju društva i naših života zadnjih 20 god žive kao u raju. Dakle vjerujem da je ne samo moguće živjeti bez, kako Vi kažete inata, već da je zapravo jedino tako i moguće normalno živjeti. Krajnje je vrijeme da se odbaci strahovi koji su se mogli shvatiti u godinama nakon rata, ali nakon 20 godina vrijeme je da ti strahovi prestanu određivati građane kod odlučivanja o glasanju. Tu je ključ.

Može li se izaći iz tog stanja? Nedavno sam slušao federalnog ministra prometa i komunikacija (HDZ BiH) kad kaže da je svjestan da je trenutno najbolji kandidat  za direktora Autocesta FBiH građevinac, aktuelni v. d. (SDA), ali da na to mjesto mora imenovati veletrgovca (SBB) jer je to stranački dogovor. Dakle, i formalno nadležni vide sve gluposti, a opet pristaju da to stanje održavaju. Zašto?

Situacija u kojoj se danas nalazimo kao društvo nije slučajna i u stvari pokazuje da je jasno kako ne možete godinama raditi iste stvari na isti način i očekivati promjenu. Dok god politika ne shvati da nema pravo zakoračiti u sve sfere društva, nego da ima svoj vrlo jasan okvir djelovanja na bazi zakona, mi ćemo se u životu čuditi normalnim stvarima koje funkcionišu u EU zemljama, a nenormalne živjeti lošim životima objašnjavajući ih kao našu specifičnost.  Sto se tiče konkretnog imenovanja, ono u stvari najbolje demaskira loše, neiskrene i strogo lobističke odnose u “stabilnoj”  koaliciji, jer svjedočimo situaciji u kojoj se nadzorni odbor kompanije ponaša suprotno odlukama Vlade sto je, priznaćemo, prava potvrda kako se radi o isključivo interesnoj koaliciji koja puca čim  treba zaštiti stranačke interese.

U trenutku kad smišljama ova pitanja javnost je još pod utiskom napada ravnogoraca na dvije novinarske ekipe u Višegradu. SDP je pokušavao progurati državni zakon o zabrani negiranja genocida i, parafraziraću, zabrani nacističke propagande, pa kad ni u nekoliko navrata to nije uspjelo, najavljeno je da će se raditi na zakonu bar za Federaciju. Mogu li ovakva nacistička divljanja taj zakon ubrzati?

 Da se Krivični zakon primjenjuje bez izuzetaka, imali bi mnogo manji problem. Na žalost, kao i sve, i to je primjer selektivnog pristupa. Da se primjenjuje u potpunosti, pola publike na koncertu Thompsona i sličnih bi završilo u zatvoru zbog širenja nacionalne netrpeljivosti, isticanja simbola i sl.  I da ne budem pogrešno shvaćen, razni Thompsoni dominiraju u svim narodima, najviše u politici. Pred nama je jednostavan izbor: ili cemo ih podržavati, pa makar i šutnjom, ili smo protiv njih. Dok se sljedbenici onih koji su izgubili rat ne stide okupljati i širiti svoje mračne ideologije, dotle kao da se sljedbenici partizana ustručavaju okupiti.  Mi u SDP-u smo davno odlučili kojoj strani istorije pripadamo, odlučili smo da ćemo se okupljati i pokazati da nas ima uvijek dovoljno da se borimo za prave vrijednosti u ovom društvu. Iskreno vjerujemo da smo mi oni četvrti kojih je sve više i koji smo spremni graditi Bosnu i Hercegovinu na principima ZAVNOBIH-a, antifašizma i međusobnog uvažavanja, poštivanja i povjerenja. Na žalost, ovakve situacije vam pokažu u suštini koliko je važna istrajna borba za antifašističke vrijednosti, pri tome insistirajući na donošenju zakonskog okvira koji će onemogućiti da nam se pod demokratskim standardima javnog okupljanja prodaju fašistička orgijanja po BiH. Nadam se da nam je svima jasno kako fašizam nije poražen i da svim antifašistima u ovoj zemlji borba protiv fašizma i promocija tekovina antifašizma mora biti trajna misija okupljanja od čega nikada ne smijemo odustati, jer se radi o budućnosti svih nas i naše djece. Protiv fašizma se mora boriti, nema druge.

Moj profil

Zahvaljujući našem sistemu za administraciju Atlas, svaki član SDP BiH posjeduje vlastiti profil na stranici atlas.sdp.ba.

Ova mogućnost dozvoljava svim članovima da sami provjere i ažuriraju podatke na vlastitom profilu, da provjere stanje plaćenih članarina, kao i da učestvuju u anketama koje pokreće SDP BiH.

Kliknite ovdje da pristupite Atlasu



Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine

Adresa: Alipašina 41
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina

Telefon: +387 (33) 563 900
Fax: +387 (33) 563 901

Služba za odnose s javnošću:

Telefon: +387 (33) 563 941 ; 563 917
e-mail: informisanje@sdp.ba

SDP BiH je razvio aplikacije za mobilne i tablet uređaje. Preuzmite našu aplikaciju za iOs i pretplatite se na naše obavijesti.


Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.