Prvi dio intervju predsjednika SDP BiH Nermina Nikšića za portal Depo

Vlada FBiH i Vlada KS su samo igračke na daljinskom upravljaču porodice Izetbegović, isto vrijedi i za SBB i DF!

U iscrpnom intervjuu koji DEPO Portal objavljuje u dva nastavka, predsjednik najveće opozicione stranke u BiH govori o upravljanju krizom izazvanom koronavirusom, zloupotrebama u nabavci opreme, neefikasnosti Vlade Federacije u ublažavanju ekonomske štete za privredu i građane, potezima koje povlači nova vlada u Kantonu Sarajevo…

Kriza izazvana koronavirusom nakratko je zaustavila vrlo živi politički život u zemlji. Međutim, kako vrijeme odmiče, sve je jasnije da je i sama kriza postala sredstvo poitičke borbe, te smo u nastupima i djelovanju političara iz vlasti vidjeli brojne primjere (samo)promocije, gdje se borba protiv epidemije koristi za najdirektnije političke ciljeve. Sticao se dojam da su opozicone političke stranke u ovoj krizi potpuno izbačene iz igre, ali je SDP BiH svojim posljednjim akcijama pokazao da to i nije tako.

Upravo o tome, ali i o brojnim drugim aktuelnim pitanjima razgovarali smo u iscrpnom intervjuu sa predsjednikom ove partije, Nerminom Nikšićem.

Gospodine Nikšiću, već smo u drugom mjesecu krize izazvane koronavirusom kojoj se, uprkos tendencijama smirivanja, kraj još ne nazire. Vlast je preuzela mjere zaštite zemlje i njenih građana, koje je vaša stranka prošle sedmice žestoko kritizirala. Zašto?

Kako ste i sami istakli, već smo u drugom mjesecu krize i mi u SDP-u smo se opredijelili da nije vrijeme za politizaciju i politikanstvo. Pozvao sam sve članice i članove SDP-a da svako od nas, u svom domenu, uradi koliko može da doprinesemo zaustavljanju pandemije i donošenju mjera na zaštiti naše ekonomije. Iz tog ugla moramo promatrati i mjere koje vlasti poduzimaju ili bi trebalo da poduzimaju.
Kad su u pitanju mjere zdravstvene zaštite, one su uglavnom bazirane na represivnim mjerama, a zbog činjenice da ih se građani pridržavaju, mjere daju rezultate i, kako ste i sami konstatirali, imamo tendenciju smirivanja. Žao mi je da nije bilo nikakve koordinacije sa nivoa države, jer smatram da je toga bilo, da bismo danas imali puno bolju situaciju i bolje rezultate.

Na šta mislite kada to kažete, šta znači taj nedostatak koordinacije?

Nedostatak takve koordinacije doveo je do toga da se entiteti takmiče koji će prije pružiti ruku i povući za rukav nekog stranog donatora, pa onda jedni drugima posuđuju opremu i testove. Još nas blamiraju u međunarodnim krugovima, kod dobronamjernih donatora, tužakanjem jednih protiv drugih. Čitava strategija djelovanja im se svodi na trčanje za donatorima. Očito je da su vladajući koristili svaku priliku za ličnu ili stranačku političku promociju, a usudio bih se reći i za jako sumnjive nabavke neophodne opreme i utroška budžetskih, ali i donatorskih sredstava.

Možete li biti konkretniji?

Tako u entitetu RS, umjesto nabavke nužne opreme za zdravstvene radnike, zdravstvene ustanove se bave nabavkama kojekakve softverske opreme od firmi koje su u „familijarnim vezama“ sa vladajućom elitom. U isto vrijeme se u federalnom kriznom štabu posvađaju SDA i HDZ oko toga ko će i preko koga nabavljati respiratore, testove i ostalu neophodnu opremu. Onda imamo primjer, o kome su pisali i mediji, kako se respiratori pokušaju nabaviti preko novoosnovane firme inicijalno formirane za reparaciju predmeta od drveta. Nakon što im to nije uspjelo, jer očito firma nije imala reference za nabavku respiratora, novac je vraćen, vrijeme nepovratno izgubljeno, pa im je onda izgleda povjereno da nabavljaju testove. Čovjek jednostavno mora da se zapita zar zaista i u ovakvo vrijeme postoje ljudi koji prije svega gledaju kako mogu nešto ukrasti?! Kada smo sve to vidjeli, jednostavno smo rekli nećemo politizirati, ali niko ne treba očekivati da ćemo šutjeti i pustiti vas da radite šta hoćete.

Kritikujete i mjere koje su preduzete, odnosno bit će preduzete kako bi se spasila privreda od katastrofalnih posljedica korona krize…

Posebna je priča set mjera koje se odnose na ekonomiju. Kao i u zdravstvu, Vijeće ministara BiH jednostavno ne postoji i nije donijelo apsolutno nijednu mjeru koja bi se odnosila na ublažavanje posljedica pandemije na bh. ekonomiju. Kada je u pitanju RS, nakon dogovora SNSD-a i SDA, 03.04.2020. godine proglašeno je vanredno stanje, a nakon četiri dana, 08.04. je ovaj entitet donio set ekonomskih mjera.

Dobro, da li je, ipak, urađeno nešta konkretno?

Podsjećam, Vlada FBiH je 17. marta proglasila stanje nesreće zbog virusa Covid-19. Danas, više od mjesec dana nakon proglašenja stanja nesreće, mi nemamo usvojenu nijednu konkretnu mjeru i olakšicu u ovom entitetu. Prema tome, Vlada FBiH je apsolutni negativni rekorder u regionu, a o zapadnoj Evropi da i ne govorim, kada je riječ o nedonošenju mjera i nereagovanju na sve aspekte krize. Tu inertnost već mjerimo u mjesecima, što je za stanje nesreće apsolutno neprihvatljivo.

Generalno loša reakcija na ekonomske posljedice pandemije je jednim dijelom sigurno i produkt unutrašnjih trvljenja unutar vladajuće većine, koja je potpuno disfunkcionalna dočekala krizu, na šta smo i prije ukazivali. Nažalost, u Federaciji još nemamo niti jedne ozbiljne mjere kojom se mobilizuju unutrašnji resursi, institucije, kompanije, sama vlada, i stavljaju u funkciju suzbijanja posljedica pandemije u bilo kojoj oblasti, uključujući i zdravstvo.

A „Korona zakon“?

Famozni „Korona zakon“ je predložen prekasno, a i on je jako loša i debelo zakašnjela mjera. Na te predložene mjere SDP je uložio više od 20 amandmana ukazujući na konkretne nedostatke koje treba korigovati, a ne kritizrati ih bez pokrića. Dakle, s obzirom koliko nesposobnu, pogubljenu i neustrojenu izvršnu vlast imamo, dobro je da su građani pokazali disciplinu i odgovornost i pobrinuli se da barem zdravstvene posljedice nisu mnogo gore.

Ipak, najviše prigovara iz javnosti stiže zbog neuređenog zdravstvenog sistema i izostajanja adekvatnog odgovora na krizu. Da li je taj odgovor u ovome pogledu mogao biti bolji?

Jasno je da je odgovor na krizu sa aspekta zdravstva mogao i morao biti mnogo bolji. Odgovornost za trenutnu nesređenost u ovoj oblasti snose prije svega vlade, ministri, direktori i drugi rukovoditelji u zdravstvu. Građani su s pravom ogorčeni. Međutim, umjesto da vlasti prihvate odgovornost i počnu djelovati konkretnije, oni su se dali u potragu za traženjem žrtvenog jarca.

Zato su se okomili na zdravstvene radnike koji su na prvim crtama borbe protiv korona virusa. To što radnici u zdravstvu nisu opremljeni, osposobljeni i blaogovremeno podučeni o postupanju i procedurama u vremenu pandemije, nije njihova krivica. Krivci su oni koji su trebali te procedure propisati, pojasniti i osigurati sredstva i opremu za njihovo provođenje.
Politikanstvo kojem vlasti pribjegavaju ne mareći za zdravlje građana, kako bi provodili svoje političke ciljeve, je zastrašujuće. Dok zdravstveni radnici vape za osnovnim sredstvima za rad, od narodnog novca se plaćaju bilbordi sa nesuvislim porukama o vlastitoj hrabrosti, sa potpisom direktorice KCUS-a.

Pa da li je baš za sve kriva trenutna politička vlast? Evo, na primjer, u vrijeme kada ste Vi bili premijer Vlade Federacije, ministar za zdravstvo je bio Vaš kadar. I tada je bilo dosta kritika na račun zdravstvenog sistema u Federaciji BiH?

Ministar zdravstva u to vrijeme jeste bio kadar SDP-a BiH i bio je to dr. Rusmir Mesihović, trenutni DF-ov ministar zdravstva u KS. U tom mandatu je nabavljena velika količina opreme i izvršena modernizacija brojnih zdravstvenih ustanova. Također, mnogo toga je učinjeno na zadržavanju stručnih kadrova koji su najvredniji kapital našeg zdravstvenog sistema, jer je i tada bila velika potražnja za našim kadrovima iz inostranstva.

Kasnije, kao osvetničku mjeru prema SDP-u i našim aktivnostima koje očito nisu bile po volji sadašnjoj faktičkoj vladarici zdravstenog sektora, Rusmir Mesihović je smijenjen sa funkcije direktora KCUS-a. Na tu poziciju je zasjela gospođa Izetbegović. Bilo je degutantno čitati sve njene optužbe o dugovima koje je navodno napravio njen prethodnik. O tome ko od njih dvoje nije govorio istinu, imam svoj stav, ali nije moje da sudim. Ono što je evidentno je da su, kako vidimo, njih dvoje danas zakopali “ratne sjekire” i sjajno sarađuju. Međutim puno je važnije da je dolaskom dr. Izetbegović počeo masovni odliv eminentnih kadrova iz KCUS-a. Očito je da stručni, nezavisni kadrovi sa integritetom predstavljaju smetnju nesposobnim vladajućim strankama.

Na koga konkretno mislite?

Najbolji primjer za takvu tvrdnju je otkazivanje usluga dr. Dragana Stevanovića u Općoj bolnici „Prim dr. Abdulah Nakaš“. Radi se o vrhunskom stručnjaku koji se stavio na uslugu sistemu za vrijeme koronavirusa, izlažući svoj život i svoje zdravlje riziku. Nakon što se „drznuo“ javno reći šta sve ne funkcioniše, u nadi da će greške biti ispravljene, poručeno mu je da njegove usluge više nisu potrebne. Za razliku od dr. Stevanovića, koji nije spreman pogaziti svoje principe i dostojanstvo i koji javno govori o svim propustima, mnogo je ljekara i medicinskih radnika koji anonimno ukazuju na nevjerovatan nered, nestručnost i mobing kojem su izloženi i koji direktno utiču na kvalitet usluga u KCUS.

U krizi se stvari jasnije vide… U javnosti se sve češće javlja utisak da nova vlada u Kantonu Sarajevo ne vlada situacijom, te da odluke donose čelnici stranaka. Odnosno, kritičari trenutne situacije tvrde da je s jedne strane Sebija Izetbegović, a sa druge Fahrudin Radončić, dok Komšić i DF tu uglavnom statiraju. Ako je tako, na djelu imamo klasičnu partijsku oligarhiju, uz elemente porodičnog nepotizma. Kako Vi sve to tumačite?

Vlada KS ne vlada ni sama sobom, a kamoli da vlada trenutačnom situacijom. Ispravno ste konstatovali da se radi o igrački na daljinski upravljač porodice Izetbegović. Isto vrijedi i za DF i SBB.
U jeku krize izazvane pandemijom Vlada KS se dala u rješavanje kadrovskih smjena motiviranih obavezama prema zastupnicima u kantonalnoj skupštini koji su im omogućili da zasjednu u ministarske fotelje.

Potpuno neutemeljeno su započeli od direktora Domova zdravlja KS, jer im je s jedne strane trebala njegova smjena da bi isporučili Domove zdravlja BOSS-u za njihovu osamnaestu ruku za rušenje Vlade KS, a s druge strane da nađu žrtvu za nefunkcioniranje zdravstvenog sistema. Kakav je haos u ovoj oblasti najbolje se vidi iz naredbe o preraspodjeli zdravstvenog kadra u Sarajevu i prenošenju tereta borbe protiv pandemije na „korona bolnicu“ koja se pravi od Opće bolnice Abdulah Nakaš. Nakon reakcije javnosti, ministar koji je odluku potpisao izjavio je da ona “nije formalna”, iako o tome svi u zdravstvenim ustanovama na koje se odnosi javno govore.

Zašto su i DF i SBB, kao i ministar Mesihović i direktor Kravić, odjednom primijenili stav kada je u pitanju odnos prema Općoj bolnici?

Obrazloženje je jednostavno… To je želja direktorice Izetbegović i nalog SDA, a poznato je da se takve stvari u ovoj koaliciji ne komentiraju, nego provode. Uostalom, mjesec dana nakon proglašenja stanja nesreće ministar najavljuje da će se u narednih 15-20 dana uspostaviti put pacijenta. Interesantno da to na sva zvona traži i direktorica Izetbegović, koja je od 2013. – 2015. godine, koliko mi je poznato, bila predsjednica komisije za određivanje puta pacijenta u Kantonu Sarajevo uz urednu mjesečnu nadoknadu.

Kod nas se uvijek traže lideri koji o svemu odlučuju, dok sistem ne funkcionira. Posljednji primjer za to je bila odluka o kreditu MMF-a koji su direktno i „odoka“ dogovorili Izetbegović, Dodik i Čović. S druge strane, koaliconi partneri Izetbegovića su opet dvije privatne stranke Radončića i Komšića. Niste kritizirali ovu odluku?

Da budem jasan, SDP nije kritizirao procenat raspodjele sredstava MMF-a jer smatramo da je važno u svakom dijelu Bosne i Hercegovine pomoći svakom čovjeku. Ali mislimo kako je način na koji je donesena posljednja odluka o kreditu MMF-a najbolji primjer potpune razgradnje sistema, odnosno države, i svođenja na plemenski skup. Mi u SDP-u smo izričiti da je ovaj pokušaj redefinisanja Bosne i Hercegovine kao konsocijacije tri etničke grupe ili tri plemena neustavan, neprihvatljiv i neodrživ. Radi se očito o prisutnoj želji da se naša država i njeno društvo podijeli po srednjevjekovnom principu na nekoliko feuda. U entitetu RS se Milorad Dodik već iskristalisao kao apsolutni vladar.

Naši SDP-ovci u tom dijelu države su podnijeli niz krivičnih prijava za kriminal u tom entitetu protiv vodećih kadrova SNSD-a i ni po jednoj nisu dobili ni odgovor, a kamoli da je poduzeto nešto konkretnije. Dakle u RS-u je to jasan cilj većine dominantnih partija u tom dijelu države i to je poznata činjenica, a isto je i sa Čovićevim satelitima okupljenim u samozvanu udrugu HNS.

Zašto su privatne stranke Radončića i Komšića, kao članice bošnjačke reprezentacije, pristale da budu zapravo filijale stranke porodice Izetbegović, sa v.d. rukovoditeljima filijala, njihova je odluka. Da li je prihvaćanje tog plemenskog koncepta njihov izbor ili nametnuta volja, manje je bitno. Ono što je primjetno jeste da se ne protive i da prihvaćaju ulogu statista. Mi u SDP-u na to nećemo pristati, makar i EU koja je organizovala sastanak o kreditu MMF-a prihvatala ovaj antidržavni koncept ignorisanja institucija i svođenja države na tri plemena.

Pa i SDP je dugo bio stranka u znaku jednog lidera – Zlatka Lagumdžije… Da li je ovakvo političko ustrojstvo sudbina BiH na duže staze? I da li je današnji SDP stranka Nermina Nikšića?!

Želim naglasiti da u vrijeme kada je Zlatko Lagumdžija bio predsjednik SDP-a BiH, nije bilo govora o tome da on dogovara državne aranžmane kojim su se zaduživali država i niži nivoi vlasti. U svim pregovorima u vrijeme vladavine SDP-a učestvovale su institucije, Predsjedništvo BiH, premijeri, ministri, rukovoditelji parlamenata i drugih relevantnih institucija, neovisno o stranačkoj pripadnosti. Nikada dogovori o strateškim državnim projektima koji su se ticali države i njenih institucija nisu vođeni mimo institucija, niti su svođeni na partijska sijela ili sijela nekoliko „poglavica“. Danas smo suočeni sa situacijom u kojoj trojica „selektora“ etno-reprezentacija odlučuju o pitanjima koja se dugoročno tiču sudbina svih građana države.

Da li su, prema Vašem mišljenju, mjere protiv koronavirusa bile paravan i za pokušaje nametanja određenih totalitarnih oblika kontrole nad građanima?

Ako je išta jasno, onda je to činjenica da SDA, HDZ, SNSD i njihovi partneri konstantno proizvode vanredno stanje u našoj državi, jer su to okolnosti u kojim oni jedino znaju funkcionisati. I prije koronavirusa smo imali blokadu državnih institucija, nametanje jednoumlja i strahovlade, skandale kojim se dokazuje politička kontrola i zloupotreba sigurnosnih agencija, itd. Dakle, suspenzija zakona i vladavine prava i uvođenje strahovlade godi vlasti koja se oslanja na uzurpaciju sistema, resursa i institucija koje bi morale pripadati građanima.

Zbog toga su vlasti pokušale suspendirati i rad parlamenata. Šta mislite ko je omogućio SNSD-u da proglasi vanredno stanje u RS i tako suspendira rad Narodne skupštine? Ko bi drugi nego SDA, ti požrtvovani borci protiv Dodika. Dodik je imao hrabrosti da sazove sjednicu Narodne skupštine i donese odluku o proglašavanju vanrednog stanja, koju im je verifikovala SDA u Vijeću naroda, a SDA je vanredno stanje pokušavala da uvede u Federaciju na mala vrata, pravdajući kako se ne može sazivati parlament zbog odluke kantonalnog kriznog štaba.

Međutim, u javnosti postoji strah da bi se ove mjere protiv koronavirusa mogle pretvoriti u mjere protiv građana i u funkciji discipliniranja građana, javnosti i medija… Jesu li ti strahovi opravdani?

Danas je, dakle, nesporno da vladajuća većina u cijeloj državi obnaša vlast isključivo ograničavajući određena prava i slobode građana, poput prava na kretanje, pravo na rad, čak i prava na slobodu govora. Ove mjere mogu biti učinkovite za suzbijanje širenja virusa. Ipak, problem je što istovremeno vlast ne vrši svoju obavezu skrbljenja za narod, pa ni osiguranja provedbe svojih mjera i dodatno krše prava, poput prava na školovanje. Naprimjer, u čitavoj državi je ukinuta nastava, a da vlasti nisu obvezale telekomunikacijske kompanije da omoguće besplatnu internet konekciju za djecu iz ugroženih radničkih porodica i onu čiji su roditelji nezaposleni. Nisu socijalno ugroženoj djeci osigurali ni pohađanje online nastave doniranjem tableta ili računara. Ovo je samo jedan primjer fokusiranja isključivo na represivne mjere i potpunog zanemarivanja prava građana.

Također, iako od vladajućih stranka više ništa ne iznenađuje, ostali smo zatečeni protestom udruženja BH novinari protiv cenzure na KCUS-u. U situaciji kada je jedan od prioritetnih općih interesa tačno, putpuno i blagovremeno informisanje javnosti, podatak da Sebija Izetbegović bira kojim će od probranih SDA-ovih medija dostaviti informacije i na koje upite, a kome neće, je i nas iznenadio. Taj egoistički, autokratski refleks čak i u trenutku krize jeste zabrinjavajući, jer sada više nije riječ o politici, nego o zdravlju i životima građana.

U sutrašnjem nastavku intervjua čitajte:

– Novalićev „Korona zakon” štiti probrane, radnici u još goroj poziciji;
– Nema budućnost za zelenu ljevicu (DF), oni su samo prikolica i zakrpa SDA;
– Građanima Kantona Sarajevo se ne piše dobro sa horor kolacijom „Petak 13“;
– Naš kapital za naredne izbore je to što smo održali svoja obećanja, zato očekujemo, zajedno sa partnerima iz BH bloka, pobjedu u mnogim gradovima i općinama…


SDP BiH je razvio aplikacije za mobilne i tablet uređaje. Preuzmite našu aplikaciju za Android ili iOs i pretplatite se na naše obavijesti.


Moj profil

Zahvaljujući našem sistemu za administraciju Atlas, svaki član SDP BiH posjeduje vlastiti profil na stranici atlas.sdp.ba.

Ova mogućnost dozvoljava svim članovima da sami provjere i ažuriraju podatke na vlastitom profilu, da provjere stanje plaćenih članarina, kao i da učestvuju u anketama koje pokreće SDP BiH.

Kliknite ovdje da pristupite Atlasu