Ukinuti zamjenu godine zatvora novčanom kaznom

Segmedina Srna-Bajramović, delegatkinja SDP BiH u Domu naroda Parlamenta FBiH, podnijela je inicijativu za izmjene Krivičnog zakona Federacije BiH, sa ciljem ukidanja mogućnosti da osobe koje su osuđene na kaznu zatvora do jedne godine istu zamijene novčanom kaznom.

“Podnosim inicijativu za izmjene Krivičnog zakona Federacije BiH, kako bi se iz pravnog poretka eliminisala mogućnost da osobe, koje su u krivičnim postupcima oglašene krivim za učinjenje krivičnih djela, i osuđene na kaznu zatvora do jedne godine tu kaznu zamijene novčanom kaznom i na taj način “otkupe” svoju slobodu.

Smatram da se u zadnjih devet godina otkako ovaj institut postoji u krivičnom zakonodavstvu Federacije BiH u potpunosti izgubio smisao i izvorna svrha njegovog postojanja, te da ovakvo zakonsko rješenje proizvodi puno više negativnih efekata nego što društvena zajednica ima koristi od toga što osuđenici uplaćuju novac u Budžet Federacije BiH. U nastavku spominjem neke od najvažniih razloga zašto ovu zakonsku mogućnost treba što prije ukinuti i započeti proces kreiranja sveobuhvatne, efikasne i djelotvorne politike u oblasti izvršenja krivičnog zakonodavstva usklađene za evropskim standardima i potrebama aktuelnog stanja u oblasti vladavine prava u Bosni i Hercegovini.

Smatram da je zabrana diskriminacije i osiguranje jednakosti svih građana najvažniji razlog za brisanje instituta zamjene kazne zatvora novčanom kaznom. Danas su privilegovani oni koji imaju novac, i koji mogu (ot)kupiti svoju slobodu, dok oni koji nemaju takve mogućnosti moraju izrečenu kaznu provesti u kazneno-popravnim institucijama, tj. zatvoru. Smatram da se ne smije dozvoliti da Zakon daje prednost ljudima sa novcem, da mogu činiti krivična djela, i u slučaju da budu osuđeni na kaznu zatvora do jedne godine istu “otkupe” plaćanjem državi da ih ostavi na slobodi umjesto da idu u zatvor, dok drugi koji su istu kaznu dobili ali nemaju novca ipak moraju biti kažnjeni na puno rigorozniji način.

Kao drugi razlog smatram da je kroz praksu primjene ovog zakonskog rješenja ozbiljno narušeno povjerenje javnosti tj. građana spram pravosudnog sistema i institucija javne vlasti u cjelini. Često se može čuti ogorčenje građana koji izkazuju svoje nezadovoljstvo time što svjedoče kako učinioci krivičnih djela plaćaju svoje kazne i umjesto da budu u zatvoru šetaju na slobodi i često nastave sa vršenjem krivičnih djela. Dalje, primjena je upitna i sa stanovišta cilja i njegove legitimnosti.

Ne postoje zakonski niti neki drugi provedbeni mehanizmi koji bi stvorili obavezu i pretpostavke da sudovi provjeravaju da li novac kojim se vrši plaćanje zamijenjene novčane kazne potiče iz legalnih izvora, odnosno da je zakonito stečen. U pravilu su osobe kojima se iziču kazne zatvora nezaposlene, bez zakonitih prihoda, često i povratnici u vršenju krivičnih djela, ali redovno i bez problema uplaćuju iznos novčane kazne koju su zamjenili umjesto kazne zatvora. Smatram da je ovo nedopustivo, da država ne treba učestvovati u legalizaciji nezakonito stečenih prihoda i omogućavati izigravanje pravosudnog sistema davanjem privilegija osuđenim osobama koji nelegalno stečeni novac koriste za “otkup” kazne zatvora.

S obzirom da u Bosni i Hercegovini postoje četri krivično-pravna sistema vrlo je važno, radi osiguranja jednakosti građana pred zakonom na cijeloj teritoriji države, da ovako važna pravna rješenja budu harmonizirana između četri zakonodavstva. Trenutno to nije slučaj i ovakva mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom postoji u Federaciji BiH i Brčko distriktu, dok je na državnom nivou znatno ograničena u odnosu na pojedine kategorije krivičnih djela, a u drugom entitetu Republika Srpska uopšte nije moguće zamijeniti kaznu zatvora novčanom kaznom, već samo radom za opće dobro na slobodi. I ovi pokazatelji su primjer neujednačenih zakonskih rješenja koja značajno diskriminiraju građane pred Zakonom.

Svakako nisu zanemarivi ni razlozi koji se odnose na to da su u devet godina primjene ovog instituta iz Krivičnog zakona Federacije BiH prikupljena višemilionska novčana sredstva koja nažalost nisu ciljano iskorištena za unaprijeđenje vladavine prava i smanjenje obima kriminala, uspješniju resocijalizaciju osuđenih osoba i općenito na povećanje sigurnosti u društvu. Umjesto toga, novac za koji je opravdano može pretpostaviti da potiče iz nelegalnih izvora, kojim se vrši zamjena kazne zatvora novčanom, je postao izvor Budžetskih prihoda kao i svaki drugi i koristi se za ionako ogromnu javnu potrošnju. Zakonodavac bi trebao voditi računa o tome i starati se najprije o općem interesu građana i društvene zajednice i osigurati mehanizme kako bi se ostvarila svrha krivično-pravnih sankcija, a ona je propisana članom 7. KZ FBiH kao:  a) zaštita društva od činjenja krivičnih djela preventivnim uticajem na druge da poštuju pravni sistem i ne počine krivična djela te sprječavanjem počinitelja da počini krivična djela kao i poticanje njegovog prevaspitanja, i b) zaštita i satisfakcija žrtve krivičnog djela. Očigledno se kroz ovako ekstenzivnu i nekontrolisanu primjenu instituta zamjene kazne zatvora novčanom kaznom ne mogu ostvariti ovi ciljevi, naročito kada je riječ o zaštiti prava žrtava krivičnih djela i njihovom obeštećenju i satisfakciji u cjelini.

Na osnovu svega navedenog, smatram da postoje dovoljno argumentirani razlozi da se pristupi izmjenama KZ FBiH i da se odredba iz čl. 43a. briše, a da Vlada putem resornih ministarstava pripremi sveobuhvatnu politiku u oblasti primjene krivičnog zakonodavstva i izvršenja krivičnih sankcija kako bi se osigurala jednakost građana pred Zakonom, efikasno ostvarila svrha krivičnopravnih sankcija iz člana 7. KZ FBiH i postigla odlučnija borba protiv svih oblika kriminala”, navodi se u obrazloženju ove inicijative.