Prlić: Ne Zagrebu, Beogradu i Ankari

Lana Prlić (25) specifična je pojava na bh. političkom nebu. Potpredsjednica Socijaldemokratske partije (SDP), najmlađa je visoka stranačka zvaničnica u Bosni i Hercegovini pa, i u regionu. Zbog porodičnog backgrounda, u žiži javnosti našla se posebno nakon novembarske presude u slučaju “Prlić i ostali”.

Naime, nećakinja osuđenog Jadranka Prlića među prvima se oglasila i poručila da “svi moraju preuzeti odgovornost za svoja djela i nedjela”. Kako je tada navela, SDP je njezina porodica, jer želi graditi jedinstveni Mostar i jedinstvenu BiH. A prošlost ionako ne može učiniti boljom. Obrazovana, elokventna i veoma energična, Lana ostavlja utisak osobe kakve bi mogle graditi neku bolju BiH. Za Radiosarajevo.ba govori o 8. Martu, pravima žena i obespravljenim radnicama, položaju BiH i tome kako smo dodirnuli dno, našim vođama, susjedima, ekonomiji, ali prošlosti…
Razgovarao: Faruk Vele

Danas govore žene! Razmislimo o njihovim porukama.

Dotaknuli smo dno

Radiosarajevo.ba: Kakav je, prema Vašem mišljenju, položaj žena u našem društvu?

Posebno radnica… Viđamo ih po tržnim centrima kako promrzle rade, bez mogućnosti odmora, djecu moraju ostavljati u bolnicama same jer ne mogu dobiti bolovanje, žene u trafikama u 21. stoljeću moraju nositi pelene zato što ne mogu u WC!

“Prije svega želim da čestitam 8.mart, koji nije dan karanfila i ruža već dan žena i njihovih prava. Ovaj datum je dan koji treba da nas podsjeti da nas je sve na svijet donijela žena i zapitamo se kako se to mi i društvo odnosimo prema ženama. S obzirom da smo govorili o sodijaldemokratiji i ljevici, želim napomenuti da je 8. mart prvi put obilježen deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija SAD.

Uz ovaj praznik se veže i sindikalno organiziranje radnica. Bitno je imati svijest o toj strani ovog praznika. U 21. stoljeću žene još uvijek ne uživaju položaj kakav bi trebalo i to je nažalost ‘svjetski trend’, žene su još uvijek manje plaćene za iste poslove od muškaraca, žene se još uvijek pitaju na intervjuu za posao kad će i da li će rađati djecu.Ali, da se vratim BiH, moramo biti svjesni da su žene u ovom regionu jedne od prvih, zahvaljujući emancipatorskim lijevim pokretima, koje su dobile pravo glasa, koji su za vrijeme onog sistema bile organizirane i evo, ne mogu da ne spomenem 90-te godine prošlog stoljeća, kada su žene bile te koje su dizale porodicu. I mene su odgojile dvije žene i dan danas tvrdim da su za mene sve žene u BiH moje heroine. Žene jesu dobile veća prava, ali i zahtjevnije društvo koje očekuje i „podrazumijeva“ da žena bude i majka, i radnica i uspješna u poslu i kod kuće.

Tretiranje radnica je sramotno u našem društvu, pa tako u nekim trgovinskim lancima, koji imaju milionske prihode, ne dozvoljavaju ženama da imaju stolicu na kasi, da imaju gdje sjesti. Imamo kantone gdje su porodiljina prava još uvijek misaona imenica, alimentacijski fond ne postoji, samohrane majke su prepuštane sami sebi, a o nasilju nad ženama se gotovo i ne priča. U našem društvu je ‘sramota’ nadjačala ljudskost. Radnica je na samom dnu, to je nedopustivo”.

Radiosarajevo.ba: Jesmo li dotakniuli dno? Sve je jasnija slika očaja u kojem živimo. Kako Vi to vidite?

“U BiH politička i ekonomska situacija nikad nije bila teža, a zbog toga nam odlaze ljudi svih nacija. Kampanja je ovaj put krenula ranije nego ikad, pa su vlasti jedva dočekale da se hvale ispunjavanjem Upitnika EU, a zaboravlja se da nam je najduže u cijelom regionu trebalo da popunimo taj Upitnik i da je on tek jedan korak od mnogih. Ovim Upitnikom želi se sakriti činjenica da stagniramo ili nazadujemo na svakom polju. Presude Međunarodnog suda iz Strazbura još uvijek guramo pod tepih, dok u isto vrijeme gledamo nasmiješena lica vlastodržaca na TV-u Izetbegovića i Čovića, koja nam govore da će biti bolje, a sve nam je gore. Prijetnje, treći entitet, nacionalna pitanja, Upitnik, sve je to dio predizbornog političkog cirkusa, a ekonomska i egzistencijalna pitanja ostaju po strani.

Protesti su postali svakodnevnica, autoput se ne gradi, penzioni fond je gotovo propao, javna preduzeća se pripremaju za prodaju i to u bescijenje, djeca nam još uvijek u školu ulaze na odvojene ulaze… Građani ove godine imaju priliku birati na izborima između prošlosti i budućnosti, jer ne znam ko će ovdje ostati živjeti, ako se ovakvo stanje nastavi”.

Radiosarajevo.ba: Jesu li, s tim u vezi, realni strahovi da bi stranke koje deceniju, dvije ili tri decenije vladaju našim životima bile spremne izazvali i rat, samo da ne bi napustili pozicije utjecaja i moći?

“Nažalost, mi se još uvijek, nakon što je prošlo više od dvije decenije od završetka rata, vraćamo ratu ili onim politikama podjele i straha iz 90-tih. Od rata je nastao strah, strah nas je podijelio i emocionalno osakatio, što nacionalnim strankama fantastično odgovara. Zašto? Zato što ih strah kod ljudi drži na političkoj sceni skoro cijeli moj život, već 25 godina. Strah i prijetnja ratom je jedino što nacionalne stranke imaju ponuditi, jer su na kraju krajeva i nastale na tim temeljima, a ne na pozitivnim i civilizacijskim vrijednostima. Ja nikada nisam čula da je bilo koja nacionalna stranka u BiH u predizbornoj kampanji spomenula bilo kakav program koji nude građanima. Sve do danas nacionalne stranke rade po tom receptu; strah, jedna persona, diktatura unutar stranke..

Svaki član nacionalističke stranke skoro da isto priča i misli kao i njihov lider, ukidajući demokratiju već u temelju političkog organizovanja. SDP BiH, i ja s pozicije potpredsjednice, ne vjerujemo u rat, jer on nikome ništa dobro nije donio, a nacionalistima je ovako odlično, te zbog toga i održavaju atmosferu straha i sukoba. SDP nudi drugačiju političku viziju, viziju budućnosti i opredjeljenje koje donosi stabilnost u državi. Rat i strah nije teren socijaldemokrata, naš teren je program, reforme, bolji život i zemlja za sve njene, prije svega, građane.

Također, socijaldemokrate ujedinjuju, a ne obilježavaju ljude na osnovu vjere i nacije, kao što to rade ovi drugi. Tu je i nacionalistička politika naših susjeda, koji više vode politiku u našoj državi, nego u svojoj, uz dopuštenje domaćih aktera u sva tri nacionalna korpusa. I to se polako mijenja s obzirom da se prešla crvena linija. Nedavno je SDP osujetio pokušaj podjele zemlje i to ćemo uvijek uraditi. Zato se i ne bojim daljeg zaoštravanja situacije u BiH”.

Radiosarajevo.ba: Spomenuli smo susjede, kako gledate na sve otvorenije uplive naših susjeda, Srbije i Hrvatske, na prilike u BiH, s jasnim političkim ciljevima, naravno?

“Nema rata i neće biti rata, pogotovo ne od susjeda koji su ili članice EU ili se približavaju ulasku u EU. Prethodno sam rekla da mi se ponekad čini da susjedi više uticaja imaju na kreiranje politike u BiH, nego u svojim državama. S druge strane lideri nacionalnih stranakakoji redom sjede u izvršnoj bh. vlasti često idu u Zagreb, Beograd i Ankaru po mišljenje, pa kada se vrate svojim javnim istupima odaju dojam da više rade za te centre moći, nego za Sarajevo, što je sramotno i nelogično, jer jako lijep život žive zahvaljujući poreskim obveznicima u BiH. Sva tri nacionalistička lidera vode antidržavnu politiku.

Nažalost, dok je god BiH koncipirana na nacionalnom ključu, a ne na građanskom, svjedočiti ćemo ovom ili sličnom scenariju, bilo da su nacionalisti u poziciji ili opoziciji. Zato za stabilnost BiH nije potrebno samo promijeniti vladajuću nacionalističku strukturu u našoj zemlji, već i u Srbiji i Hrvatskoj. Istaknula sam, a sada kad svjedočimo usponu desnice u Europi, vidimo koliko je bitna ljevica za društvo, koliko su socijaldemokrati bitni za EU, kao što su bitni i ovdje. Činjenica je da je EU najbolje izgledala u periodu dominacije socijaldemokrata. Male smo zemlje da bi samostalno mogle opstati. Suradnja i međusobno uvažavanje je prijeko potrebno zemljama regiona”.

Od Ankare do Moskve

Radiosarajevo.ba: Utjecaj pojedinih velikih sila na našu državu je sve ozbiljniji. Govori se o ruskim, turskim, arapskim ili drugim utjecajima. Šta je tu istina? Ovih dana smo obilježili Dan nezavisnosti. Kada ćemo , paradoksalno, konačno postati istinski gospodari svoje zemlje?

“Postat ćemo vladari svoje zemlje kada ‘trenutni lideri’ počnu vladati u skladu sa potrebama i interesima vlastitih građana umjesto Zagreba, Beograda, Ankare, Moskve ili gdje već idu po mišljenje. Nacionalne stranke su došle u situaciju da se nalaze u rukama susjeda i da im oni diktiraju mišljenje i politiku, a oni kao mala djeca klimaju glavom, ne radeći ništa za državu, već za simpatije susjeda ili drugih zemalja poput Turske. Kao što rekoh, susjedski odnosi trebaju postojati i njegovati se, ali ne pod cijenu da nam susjedi vode unutarnju politiku države. Države regiona se trebaju držati zajedno kako bi bile što stabilnije, kako politički, tako i ekonomski, kako bi nam svima bilo bolje, ali to nije cilj vladajućih stranaka i ja zaista ne znam više šta oni trebaju da urade i gdje da odu kako bi to bilo jasno svima”.

Radiosarajevo.ba: Vaš kolega Aner Žuljević reče da živimo ekonomsku katastrofu. Istovremeno, vlasti, odnosno institucije, pa i pojedini analitičari odavno govore da nam je sve bolje, ali da to ne vidimo. Kakvo je Vaše mišljenje?

“Ako nam je bolje, zašto onda ljudi odlaze? To je jednostavno pitanje koje ih demantuje u samoj realnosti. Nije nam bolje samo zato što nam kažu cifre, trudeći se da dokažu kako imamo manje nezaposlenih, jer sa biroa za zapošljavanje skidaju ljude koji imaju 200 KM mjesečnih primanja. Naravno da imamo ekonomsku katastrofu, a kolega Žuljević je to potkrijepio i činjenicom da nismo konkurentni ni Ruandi, kao i da dvije prosječne plate nisu dovoljne za jednu potrošačku korpu! I opet, pred izbore koji dolaze, nacionalne stranke neće reći riječi o tome, već će biti – treći entitet, EU u koju vječno ulazimo i 100.000 radnih mjesta ili možda ove godine i više.

A 80.000 mladih ljudi je napustilo BiH, jer nam nije bolje, već sve gore i gore. Zaista bi voljela reći da nam je bolje, ali iz svog svakodnevnog života i onog što vidim(o) i čujem(o) ne mogu reći da nam je bolje. Kad nam firme propadaju ili se namjerno uništavaju kako bi se privatizirale, fondovi su neodrživi, ljudi ne rade da žive, već da prežive. Posebno je to tako u manjim mjestima i selima, živi se uz vreću krompira i paket ulja. Status radnika i njegova zaštita gotovo da ne postoji u zakonima.

A mi smo pokazali da može drukčije u slučaju s penzionerima, jer nakon što je Vlada na čelu s Nerminom Nikšićem povećala dva puta penzije, nova Vlada, na čelu sa Fadilom Novalićem nas je optužila zašto smo podigli penzije, jer su oni sada doveli Fond PIO na rub propasti i penzije isplaćuju na kredit.

A prešutio je da smo mi i isplaćivali penzije i smanjivali zaduženost Fonda PIO istovremeno. Novalić poručuje mladima da idu jer je „svijet lopta šarena“. Ne znam kako su analitičari, i čiji su to analitičari, došli do tih zaključaka, ali evo jedan podatak koji je nedavno izašao – u BiH 600.000 ljudi dnevno preživljava s maksimalno pet KM. Tako da je teza Anera Žuljevića apsolutna točna”.

Radiosarajevo.ba: Šta je stvarno hrvatsko pitanje u BiH danas i kako gledate na ovaj problem u kontekstu razgovora o rješenju Izbornog zakona. Imali smo nedavno ovaj skandal sa CIK- om.

Čović obilazi evropske prijestolnice i institucije, uključujući i Svetu stolicu, i tamo govori o ugroženosti Hrvata. Koliko su Hrvati uistinu ugroženi i od koga?
“Hrvati su najviše ugroženi politikom HDZ-a, koji se predstavlja kao ekskluzivni predstavnik Hrvata u Bosni i Hercegovini, dok je realnost drugačija, i to očito HDZ ne može da shvati ili jednostavno neće, jer gleda samo svoj interes. HDZ nije predstavnik Hrvata već predstavnik interesa par dužnosnika HDZ BiH, koji se često više bori za interes susjedne nam Hrvatske, nego BiH. Primjera radi, gdje je HDZ na vlasti već 20 godina ljudi, mahom hrvatske nacionalnosti, odlaze, a to su gradovi i mjesta poput Livna.
U Stocu se prošle godine u prvi razred osnovne škole upisalo devet prvačića prema hrvatskom planu i programu, a znamo da je Stolac već 20 godina vlast HDZ-a. Isti taj HDZ priča o Pelješkom mostu, a 20 godina nisu bili u stanju da naprave cestu na potezu Stolac-Neum, gdje je opet HDZ na vlasti. Također, Hrvati najmanje izlaze na izbore. Mislim da je pametnom dosta da shvati o čemu se ovdje radi. Hrvati su ugroženi neimaštinom koju im donosi HDZ”.

Radiosarajevo.ba: Mnogo se govori o objedinjenoj ljevici, bloku građanskih stranaka za izbore 2018. godine. Koliko se stvarno napredovalo na tom putu i kako na Vaše simpatizere utječu posljednja razmimoilaženja u stavovima i viđenjima budućnosti bh. ljevice?

“Pregovori i razgovori su još u toku. SDP BiH, kao predvodnik ovih razgovora, smatra da je viši cilj u pitanju ove izbore, a to je Bosna i Hercegovina, i sa nama dijele mišljenje i naši članovi i simpatizeri. Mi smo uključili u razgovore i druge partije, a pored njih smo uključili i intelektualce, te i dalje pozivamo sve ostale zainteresirane da se uključe. Bitni su viši ciljevi, a SDP se baš u tom domenu ponaša državotvorno. U toku je proces kandidovanja, gdje pokazujemo demokratičnost i model djelovanja moderne i najstarije političke partije u BiH. Javnost će biti upoznata kada proces završi i kada se odluke donesu, do tada radimo i gradimo naš program za izbore 2018. Plan 10”.

Radiosarajevo.ba: Hoće li SDP biti predvodnik neke postizborne alijanse koja bi mogla da povede BiH naprijed?

“SDP BiH želi i stvara državu za sve njene građane i građanke bez obzira u kojem dijele BiH se nalaze. SDP dijeli ljude jedino na dobre i loše i zbog toga je ove partija bila moj izbor još prije osam godina. Nakon izbornog kraha 2014. godine, uradili smo potpunu reformu partije i pokazali da smo najdemokratičnija partija u cijeloj BiH gdje smo dali mogućnost da svaki naš član bira i bude biran, i sada želimo to da preslikamo na našu državu donoseći stabilnost. SDP ima viziju da okupi građanske, lijevo orijentirane političke subjekte, nevladine organizacije, nezavisne intelektualce, akademike i sve one koji dijele našu viziju države, a to je država svih njenih građana, bez obzira na njihovo ime, naciju, religiju i mjesto stanovanja. Pregovore i okupljanje ljevice/građanskog bloka vodimo već dvije godine i ne mislimo odustati od toga, jer jedino jak građanski blok može da se odupre nacionalnim strankama u BiH i povede ovu državu naprijed. I ako SDP bude predvodio koaliciju, to će biti na ovim principima demokratičnosti, stablnosti, građanskog, a ne nacionalnog i nacionalističkog tipa upravljanja. I to će automatski biti korak naprijed, a to od nas želi i EU”.

Gradovi duhova

Radiosarajevo.ba: Desetine hiljada mladih svakodnevno odlazi iz naše zemlje. Ima li iko bilo kakav modus da taj poguban trend zaustavi? Vi ste predstavnici mlađih generacija, šta SDP i Vi, odnosno uopće građanske opcije, mogu učiniti da mladi ostanu u našoj domovini?
“Kako rekoh, više od 80.000 mladih ljudi je napustilo BiH u prethodnoj godini, a tome nije razlog samo posao, već i standard života, kulturna klima i pogubnost nacionalizma. To su većinom mladi visokoobrazovani ljudi koji su odlučili svoju budućnost provesti u državama zapadne Europe. Redovi ispred biroa su se premjestili ispred ambasada Njemačke, Danske i Irske. Kao što ste rekli, to je trend i nerealno je očekivati da će se taj trend zaustaviti preko noći ili u potpunosti nestati, ali ono što mi pokušavamo je da smanjimo broj mladih koji odlaze, odnosno da im ponudimo dostojanstven život. Gradovi u Bosni i Hercegovini su postali gradovi duhova.

Razredi prvačića su gotovo nemogući da se naprave zbog nedovoljnog broja učenika i to je zabrinjavajuće. SDP BiH u sklopu Izbornog programa Plan 10 ima i Plan za mlade, koji čini osam oblasti koje tretiraju probleme mladih, te nudi izvodiva rješenja. U tom Planu za mlade se ne obećava ništa što nije moguće ispuniti, već realna i izvodiva rješenja za pitanja koja muče mlade ljude i zbog kojih najčešće odlaze iz naše zemlje. To je posao, obrazovanje, kultura i sport, slobodno vrijeme, društveni aktivizam, stambeno zbrinjavanje,i drugo.
Plan za mlade su pisali stručni mladi ljudi koji razumiju svoje vršnjake i to nije Plan za mlade SDP-a, već za mlade u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ovaj Plan smo dostavili na više od 400 omladinskih organizacija u BiH, kako bi dobili mišljenje, sugestije i kritike koje bi ga učinile što boljim. Žao mi je što druge stranke i partije, bez obzira kojem političkom spektru pripadaju, nisu prepoznale ovaj Plan i time se priključili rješavanju ovog problema. Pored toga, tu su i ostali aspekti ekonomije koje želimo popraviti, što će se direktno i povoljno odraziti na mlade ljude”.

Mostar je postao grad tame

Radiosarajevo.ba: Dr. Zdravko Grebo kazao je ovih dana da je Mostar za njega neizmjerna tuga. Kako Vi vidite Mostar danas?

“Nažalost, grad sunca je postao gradom tame, a građani Mostara taoci politike HDZ-a i SDA, koji vladaju ovim gradom već 10 godina bez izbora, bez ikakve odgovornosti. Mostarci su osuđeni na sami sebe već godinama. Mostar je postao sinonim za grad slučaj, za grad o kojem se stalno priča, a ništa se ne mijenja. To je moj grad, koji najčešće viđam na naslovnicama kao predmet trampe između dvije navedene stranke. Mostar služi SDA i HDZ- u da upravljaju budžetom grada svake godine bez odgovornosti, da ga nazivaju „svojim“, i da dižu nacionalne tenzije u gradu koji je zasićen toga. Ne vjerujte sve što piše, Mostar nije grad derbija i nereda, crtanja i postavljanja zastava, ‘ove i one’ strane, to je grad turizma, perspektivan grad i grad divnih mladih ljudi. Mostar nije grad podijeljen na dvije strane Neretve, tu je i ona treća strana Mostara, intelektualaca, mladih, sposobnih, vrijednih, borbenih Mostaraca i Mostarki. Često posudim definiciju Mostara od jednog mostarskog srednjoškolca, danas već studenta, koji je rekao „Mostar se dijeli na one ljude koji žive na jednoj strani Mostara i na one koji žive na obje strane Mostara“.

Ne mogu učiniti prošlost boljom

Radiosarajevo.ba: Vi ste među prvima reagirali na presudu u slučaju pravosnažne presude najvišim dužnosnicima tzv. Herceg-Bosne. S obzirom na Vaše prezime i porodični background, to je naišlo na priličan odjek…

“Točno je da sam prva reagirala, kao i moj stav da je ta reakcija odnosno moja izjava bila posljednja na tu temu. Kao što rekoh, za mene je budućnost bitnija, jer, nažalost, prošlost ne mogu učiniti boljom. Manipuliranje prošlošću je najbolji način održivosti straha, a vidimo da nacionalne stranke to uspješno rade već više od dvije decenije. Ja, kao mlada osoba, Mostarka, političarka, ne želim da pričam o prošlosti, iz više razloga. Prvi razlog je što ne mogu učiniti prošlost boljom, drugo, svatko prošlost doživljava lično i to je nemoguće izbjeći i zato se ne upuštam u tu temu, jer to ne treba biti tema mladih. Prođe nam 25 godina pričajući o prošlosti, dok su nacionalne stranke to jako dobro unovčile. Za mene je budućnost bitnija od prošlosti”.


SDP BiH je razvio aplikacije za mobilne i tablet uređaje. Preuzmite našu aplikaciju za Android ili iOs i pretplatite se na naše obavijesti.


Moj profil

Zahvaljujući našem sistemu za administraciju Atlas, svaki član SDP BiH posjeduje vlastiti profil na stranici atlas.sdp.ba.

Ova mogućnost dozvoljava svim članovima da sami provjere i ažuriraju podatke na vlastitom profilu, da provjere stanje plaćenih članarina, kao i da učestvuju u anketama koje pokreće SDP BiH.

Kliknite ovdje da pristupite Atlasu