ZORAN MIKULIĆ/ MOME GRADU NAKON 70 GODINA SLOBODE

Onda kad je Velež bio samo Velež… i puno više od toga… Kad je Mostar bio grad, a ne dvije kasabe

Zoran Mikulić, rođeni Mostarac, još uvijek aktuelni ministar pravde FBiH i član SDP-a, osvrnuo se na svoj grad – na ono što je od njega ostalo 70 godina nakon oslobođenja od fašizma, datuma koji se u novim kalendarima pominje još samo kao Valentinovo… Ovo je njegova posveta svom rodnom Mostaru…

Slika

Prije 70 godina strčala je sloboda niz ove mostarske padine u grad.. U istom stroju i Hrvati i Srbi i Muslimani i svi ostali. Mislim da bi i naša djece bila u tom istom stroju.  Mislim da smo ih tako odgojili. Od tada do početka devedesetih ovaj smo datum obilježavali kao Dan oslobođenja Mostara. U novim kalendarima ,to je samo Valentinovo. Od tada u spomen na njih godinama smo održavali čuvene mostarske februarske turnire na kojima su nam gosti bili najveći na svijetu. Od legendarne poljske reprezentacije do nezaobilaznih prijatelja iz  Zvezde,Dinama, Partizana,Hajduka.

Onda kad je fudbal bio samo nogomet i ništa više od toga. Onda kad su veliki timovi  bili samo veliki timovi i ništa više od toga, onda kad je Velež bio samo Velež….. i….. puno više od toga,….kad su Mara ,Duško,Kulje,Vaha,Baka bili samo  Mara,Duško,Kulje,Vaha,Baka …. i puno više od toga. Onda kad smo se prepoznavali po mahamama i po roditeljima ,a ne po strankama i obalama. Onda kad je Mostar bio grad ,a ne dvije kasabe.

I tada, odjednom, na komemoraciji naših bezbrižnih osamdesetih, ’91 dođoše ovi u ljubičastim odijelima i s cvijetnim kravatama, poskidaše Titove slike i rekoše :" od danas imate ton film. Od danas demokracija". I objasniše nam kako to bijaše mrak,upališe nam svijetlo,posvijetliše nam granice. I oni će nam eto pružiti još jednu priliku i dosta toga će nam oprostiti,naravno ako nismo pogrešne nacije. I odjednom oni postadoše oni kod kojih mi moradosmo početi dolaziti po certifikate jesmo li pravi Hrvati,pravi Srbi ili pravi Bošnjaci..a i danas se ti isti trzaju da ustanu na Hej Sloveni. Pa se sjete.

Oni su rasuli  po svijetu 40 hiljada mostarskih antifašista,40 hiljada najsjajnijih mostarskih bisera, 40 hiljada veležovaca, 4000  prvih timova,………..sve prve postave.

Oni su krivi što je moj Mišo u Engleskoj, što je moj Mladen u Holandiji, što je moj Pindžo u Norveškoj,a moj Dragi u Švedskoj i što za mnoge od onih mojih i ne znam gdje su.Oni stvaraju Mostar u koji se teško može i vratiti.

Znaju oni da mi ne mrzimo ni ovakav Mostar zato su samo uništili sve razloge zbog kojih smo ga voljeli.

Nije bez dobrog i velikog razloga Partizanski spomenik bio prvi na udaru nacionalista  i fašista devedesetih. Prva ratna žrtva  ’92. bio je Partizanski spomenik. Antifašisti s Partizanskog groblja su ponovo prvi ginuli 1992. Partizansko groblje je spomenik zajedničkoj borbi svih naših naroda i kao takav je morao među prvima biti uklonjen. Takav spomenik se nije mogao tolerirati jer bi uz njegovo postojanje bilo nemoguće nastaviti zamišljeni projekat podjela po nacionalnim šavovima.

Širom svijeta ljudi se ponose svojim spomenicima posvećenim antifašizmu, a mostarsko spomen-groblje će očito pričekati još dosta vremena da mu građani Mostara vrate oduzeti ponos i ljepotu. Skoro sva imena koja ponosno bijahu uklesana u kamen Partizanskog nisu dočekala svoju dvadesetu. Uglavnom su to bili osamnaestogodišnjaci, dvadesetogodišnjaci. Jedna mostarska mladost. Skoro cijela generacija. Oni su zaustavljali tuđe sive kolone. Oni su umirali da bi drugi živjeli. Oni su umrli za slobodu. Sloboda nije ni bradata ni crna ni handžar,sloboda je svijetla,zato ne  smijemo prelaziti preko činjenice  da nam časne svijetle grobove prekopavaju nedorasli, neprimjereni pojedinci, bagra našeg društva”, ni do koljena onima na koje su i mrtve „junački“ jurišali tih ranih devedesetih. Ni do koljena onima nad čijim se kamenim cvjetovima i danas ISIL-ovski iživljavaju.

 A možda ipak, ni oni koji  od 18. Novembra 1990.  biraju da grad ne bude ni crven, ni zajednički, ni bez vjere i nacije, ne zaslužuju taj spomenik. A možda ni današnji stanovnici Mostara koji su time zadali smrtni udarac mostarskom bratstvu i jedinstvu ni ne zaslužuju taj Spomenik.  …..ali  ona mladost sa Spomenika, u svakom slučaju zaslužuje Mostar bar nalik onom poštenom Mostaru  u kojem su se rodili i za koji su izginuli. Barem onakav kakav je bio dok nije potučen  od strane vlastitih stanovnika još 18.novembra 1990. godine.

Ni danas u Mostaru fašizam uopće nije stvar prošlosti. Može se opipati i prepoznati kao problem sadašnjosti.

U školama se  antifašistička borba samo uzgred spominje. Po ulicama nas plaše parolama i znakovljem.

Ali ,evo ,dobro je da bar još ima dosta nas koji ne želimo zaboraviti one koji su nam donijeli slobodu, da još ima nas koji ćemo baštiniti tekovine revolucije i koji ćemo obilježavati datume borbe protiv fašizma. Datume kada smo se napili slobode i nikada se nismo otrijeznili. Sloboda uči da se prašta i da se voli. Ljubav prema svome ne dokazuje se mržnjom prema drugom. Nacionalizam je posljednja stanica bezvrijednih. Zato ću pred onim gore mrtvima do kraja života ostati ponosno u stavu mirno.

Grade neka ti je sretna 70 godišnjica slobode i 20-to Valentinovo.

Moj profil

Zahvaljujući našem sistemu za administraciju Atlas, svaki član SDP BiH posjeduje vlastiti profil na stranici atlas.sdp.ba.

Ova mogućnost dozvoljava svim članovima da sami provjere i ažuriraju podatke na vlastitom profilu, da provjere stanje plaćenih članarina, kao i da učestvuju u anketama koje pokreće SDP BiH.

Kliknite ovdje da pristupite Atlasu



Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine

Adresa: Alipašina 41
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina

Telefon: +387 (33) 563 900
Fax: +387 (33) 563 901

Služba za odnose s javnošću:

Telefon: +387 (33) 563 941 ; 563 917
e-mail: informisanje@sdp.ba

SDP BiH je razvio aplikacije za mobilne i tablet uređaje. Preuzmite našu aplikaciju za iOs i pretplatite se na naše obavijesti.


Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.