Draško Aćimović za magazin Faktor

Ako želimo da zaustavimo odlazak u Evropu naših ljudi, moramo Evropu dovesti kod nas da investira

Kao doktor ekonomskih nauka – studije završio u inostranstvu, govori pet jezika – i stručnjak za pitanja osiguranja, poslovnu afirmaciju stekao je u menadžmentu austrijske osiguravajuće kuće Grawe i u švajcarskom Occidentu. Učestvovao je u ekonomskim reformama i pomogao ulazak finansijskih konglomerata AIG-a i Allianza u Bugarsku, Rumuniju, Moldaviju i Ukrajinu. Rukovodio je i projektom izgradnje najveće firme za finansijsko posredovanje u istočnoj Evropi Eurolife sa 35.000 ljudi u 11 država.

Član je srpske organizacije East-West Bridge (Most Istok-Zapad) i jedan od njenih osnivača u BiH. Njihov cilj je da, kao grupa nezavisnih stručnjaka, u saradnji sa drugim institucijama i tink-tank organizacijama u regionu i svijetu (prije svega bliski su Trilaterali) usvoje smjernice za razvoj društva i države. Otuda će biti snažan kontrolor kvaliteta političkog života u BiH. Takođe, odlučni su da grade mostove među ljudima, ali i da pomognu u potrebnim reformama ka članstvu u EU. Isto tako promovišu otvoren dijalog o gorućim pitanjima koja sputavaju razvoj regiona.

Tako je Aćimović bio jedini govornik iz regiona zapadnog Balkana prošle godine na samitu G20 svjetskih lidera u Njemačkoj, gdje je predstavio projekat koji bi mogao da zaposli na desetine hiljada ljudi, pri tom dobar za pomirenje i saradnju religija. Upravo tad je dogovorio i organizovao veliku Konferenciju za mir u Sarajevu prošle godine, u kojoj je učešće imalo preko 40 zemalja.

Po povratku iz Brisela (podnio ostavku), gdje je bio ambasador, ulazi u SDP i odmah postaje potpredsjednik cijele stranke, ne samo za RS, u kojoj je pokrenuo Proevropski blok; što bi se moglo desiti i u Federaciji – gdje računaju na pobjedu, ali i na bh. nivou.

Vi ste Banjalučanin, sa bogatom poslovnom agendom u mnogim zemljama. Ipak, mnogo toga vas veže za ovaj grad, pogotovo vaš djed koji je preživio Dahau, na čijim pričama ste odrasli. Imali ste i svoj bend Dorijan Grej… Bio je to idiličan period, sve do početka rata…

– Stara Banjaluka je imala jedan poseban duh i način života koji je bio specifičan u cijeloj Jugoslaviji. Zvali su je grad zelenila i lijepih žena. Kultura profesije bila je prisutna na svakom koraku. Cijenili su se ljekari, profesori, dobri radnici i zanatlije. Nije bilo važno koliko imate novca već sta donosite ljudima i kako se prema njima ophodite. Porodica sa strane moje majke su starosjedioci Banjaluke i živjeli su tu preko 200 godina. Imali smo nekoliko kuća u gradu, a jedna je bila na početku Gospodske ulice, naslonjena na opštinu, gdje je moj deda držao radnju za šivaće mašine. Bio je dobar trgovac i zanatlija, predstavnik Singer šivaćih mašina za tada Vrbasku banovinu. Imao je prvi automobil u gradu i većinu života je proveo između Banjaluke i Pariza, koji je takođe volio. Pošto je za vrijeme Drugog svjetskog rata radio kao ilegalac za partizane, poslali su ga u koncentracioni logor Dahau odakle je uspio da se vrati živ, ali narušenog zdravlja. Moja mladost u Banjaluci je bila obilježena velikim radom, jer smo kao mladi ljudi u to vrijeme puno radili, ali se i dobro zabavljali. Od prodaje posteljine na kredit do sopstvene proizvodnje igračaka kretao se moj radni put tih godina i zaista sam volio da se dokazujem; kao vrijedan i uspješan. Napravio sam od jedne male firme iz Subotice, koja je proizvodila odjeću za bebe, respektabilnu firmu prodajući na teritoriji cijele Jugoslavije. Sa druge strane voljeli smo da se družimo, da sviramo. U Banjaluci je tad bilo mnogo dobrih grupa poput AVT, Dinar, Basdans, Dorijan Grej… Ja sam svirao usnu harmoniku u Dorijan Greju, koji su napravili braća Tripalo. Mario, nažalost pokojni, divan čovjek i ljekar, Taco njegov brat i Terza bubnjar koji je poslije odselivši se u Zagreb napravio sa Masimom Savićem grupu i dao joj to naše ime Dorijan Grej. Bilo je to jedno predivno vrijeme.

A, onda odlazite u Austriju. Sve se najednom mijenja. Od uspješnog mladog poslovnog čovjeka, s porodicom skoro da ste na ulici. Život postaje borba. Nekako, sve priče milionera liče na onu američku: kad nisam imao šta da jedem, odlučio sam da zaradim prvi milion!

– Rat me je zatekao u Austriji i kao i većina naših ljudi prošli smo nekakav tužan i ružan put kojega se, iskreno, ne volim ni sjećati. Svaka porodica u to vrijeme je nosila neku svoju tragičnu sudbinu, pa smo tako i mi prošli period gdje mi umire otac u domu za siromašne, jer nismo imali ništa, a moja porodica i ja smo živjeli od socijalne pomoći. Ali, sve to mi se čini nevažnim sada, jer je cijeli narod patio tih godina zbog rata koji su izazvali svjetski moćnici. U to vrijeme sam radio najteže poslove, od istovaranja kamiona do rada na deponiji smeća. Moj poslovni rast počinje od momenta kad sam počeo da prodajem osiguranje po kućama i za godinu dana postao jedan od najboljih prodavača u toj regiji u Austriji. Paralelno sam studirao menadžment u osiguranju i zaista se trudio da iskoristim šansu i vratim se ponovo u normalan život. Daljnji rast u karijeri me dovodi do pomoćnika direktora u jednom austrijskom osiguranju.

Kako ste stigli do Ukrajine i istočnih zemalja, šta ste tamo sve radili?

– U BiH se vraćam 1998. kao član uprave Grawe osiguranja u Sarajevu. Pokrećemo prvu, u to vrijeme, stranu finansijsku investiciju, zajedno sa direktorom Milanom Pervanom i tu kraće ostajem odakle odlazim u švajcarsku firmu koja se bavila posredovanjem u prodaji osiguranja. Moj zadatak je bio pomoći da se osiguranje u Istočnoj Evropi dovede u zakonske okvire. Tih godina je ta oblast bila pod kontrolom prilično kontroverznih struktura. Bio je to izuzetno težak put od nekoliko godina, jer je trebalo ubijediti te ljude da ako budu radili legalno i po evropskim normama, zarađivaće više i mirnije nego tada. Vrlo opasan period, ali sam uspio i napravio najveću firmu za posredovanje u prodaji osiguranja u Istočnoj Evropi u 11 država sa 35.000 ljudi uključenih u rad. To mi je donijelo veliku satisfakciju da su desetine hiljada porodica počele da žive od toga na način kako su živjeli u cijelom svijetu od tog posla. Naravno, taj uspjeh mi je donio veliki broj poznanstava i prijateljstava s najvećim svjetskim osiguranjima, bankama i drugim ali i veliki broj priznanja i nagrada od kojih mi je najdraži Orden za širenje duhovnost ukrajinskog patrijarha.

Poslije svega, pojavljujete se tokom prošlih opštih izbora u Banjaluci. Ne baš bez ambicije, a onda idete za ambasadora u Brisel. Mnoge je iznenadilo to što ste prošle godine napustili takvo mjesto i upustili se skoro u avanturu. Pokrenuli ste, evo, Proevropski blok! Šta to znači za ovdašnju politiku?

– Da, 2014. na nagovor mojih prijatelja uključujem se savjetodavno u izbore u Republici Srpskoj i pomažem jednu grupu mladih divnih ljudi okupljenih oko partije Napredna Srpska koja u koaliciji sa DNS dobija dva poslanika u Narodnoj skupštini. Nažalost, u to vrijeme njihovo neiskustvo u borbi sa moćnim političkim ajkulama dovodi ih do raspada partije, ali su ostavili trag u političkom životu. Krajem 2015. bivam imenovan za ambasadora BiH u Belgiji u Briselu kao nestranačka ličnost; mislim da sam svojim radom opravdao očekivanja. Pokrenuo sam mnogo inicijativa, preokrenuo status Belgije iz pasivnog u status aktivnog prijatelja BiH koji je podržava na EU putu. Imao sam prijateljsku komunikaciju sa svim najvišim organima vlasti Belgije i dok u mnogim državama ambasadori ne uspijevaju doći do ministra inostranih poslova, ja sam imao desetak susreta i apsolutnu podršku od svih u Briselu da pokrenemo procese u BiH. Međutim, vlasti u BiH su namjerno blokirali sve i moram priznati da sam bio jako ljut kad sam vidio da stotine miliona, koje smo mogli dobiti za pravosuđe, kulturu, zdravstvo, poljoprivredu… odlaze zbog našeg ponašanja, u druge zemlje. Ta ljutnja me je i ponukala da dam ostavku, jer sam shvatio da ako želimo pokrenuti procese u zemlji na bolje, onda moram i sam da se uključim u politiku u samoj Bosni i Hercegovini.

Nakon niza razgovora u Briselu, i sa gospodinom Nerminom Nikšićem i Sašom Magazinovićem, ulazim u SDP, koja je jedina priznata socijaldemokratska partija u BiH od strane Evropskih socijalista i nastavljam sa njima da vodim projekat stvaranja jedne moderne evropske partije koja će biti prisutna na cijeloj BiH. Prilikom moga pristupanja partiji organizovan je i veliki samit socijaldemokrata iz Evrope u Sarajevu, gdje su predstavnici regiona poput premijera Zaeva iz Makedonije, Tanje Fajon iz Slovenije do engleskih laburista i njemačkog SPD dali bezrezervnu podršku SDP-u za taj projekat.

Evropski put je, izgleda, jedini oko koga postoji najširi konsenzus u cijeloj BiH. Ali, i oko toga se patimo?!

– Evropski put je jedina nada da BiH izvučemo sa liste zvanično, podvlačim zvanično najsiromašnije, najkorumpiranije i zemlje sa najvećom nezaposlenošću u Evropi. U Republici Srpskoj smo pokrenuli Proevropski blok kao jednu novu alternativnu politiku koja je bazirana na EU integracijama, ekonomskom napretku Republike Srpske, poštovanju multietničnosti, vladavini prava, i upravo smo formirali rukovodstvo bloka u kojem je osam stranaka i nekoliko udruženja građana. Cilj nam je da učestvujemo kao blok u Narodnoj skupštini RS sa pet poslanika i jednim u Parlamentu BiH, kao i da iz našeg bloka budu dva potpredsjednika RS iz hrvatskog i bošnjačkog naroda. To je dovoljan kapacitet da možemo uticati na pojedine segmente u politici, a koji su za nas jako važni kao ekonomija, EU integracije, dijaspora, nacionalna ravnopravnost i dr. Ne može i ne treba se društvo mijenjati u cjelini već segmentno i postepeno uz široki konsenzus svih učesnika političkog života. Politike mržnje moraju biti zamijenjene politikama saradnje, tolerancije i podizanja životnog standarda svih građana. Evropa će nam pomoći i mi ako želimo da zaustavimo odlazak u Evropu naših ljudi, moramo Evropu dovesti kod nas da investira.

Predsjednik Dodik kaže da u RS neće prihvatiti nijednu Inckovu odluku koja se odnosi na Izborni zakon, makar se ona ticala samo FBiH! Kako razriješiti to vrzino kolo? Neće li na dan objave izbora BiH ući u dugu institucionalnu krizu, koja je i sada evidentna?

– Neće Bosna i Hercegovina ući u takvu krizu, jer poništavanje volje građana na izborima je poništavanje demokratije i dovelo bi do ogromnog bunta ljudi sa nesagledivim posljedicama. To neće dozvoliti niko. Međutim, treba se naći kompromisno rješenje u vezi Izbornog zakona, to sam saglasan i mislim da se trenutno ide u tom pravcu. Najveći problem trenutno je što se pokušava zaustaviti uvođenje legalnih izbora uz kontrolu, kao u svim zemljama u Evropi, odnosno uvođenje skenera, kamera… da bi se izbjegle dosadašnje krađe glasova. Međunarodna zajednica je pripremila opremu koja bi bila posuđena tokom ovih izbora tako da ne bismo trebali ništa plaćati, a dobili bismo po prvi put poštene izbore. Svako ko se izjasni protiv toga automatski priznaje da je protiv regularnosti.

Zapad je vrlo jasno rekao da poslije oktobarskih izbora BiH mora odmah dobiti vlast, da se ne smije ponoviti sadašnje stanje, ovo koje gledamo u Federaciji BiH! Da li to znači da će u vlasti biti potreban nov katalizator, ličnost… pored 200 stranaka, koliko ih imamo!?

Priprema se platforma koju bi nakon izbora trebali prihvatiti svi činioci vlasti, ona bi donijela veliku materijalnu pomoć BiH, ali pod uslovom da se prestane s tim političkim igrama i blokadama. Vlast će morati biti stabilna na svim nivoima i procesi će se pokrenuti. Alternativa tome je da će ulaskom u Šengen na granici sa Hrvatskom biti postavljena žica kao što je sada sa Mađarskom i time će BiH i zvanično izgledati kao geto. Narod mora dobro razmisliti šta želi i natjerati političare da ih saslušaju, a ne da narod sluša njihove manipulativne izjave i da im unose strah da bi i dalje vladali.

Stalno razlike i razlike, jedni umišljaju da su bitniji od onih drugih, drugi od trećih i onda smo tu gdje jesmo. Pašić je govorio: ‘Spasa nam nema, propasti nećemo’. Danas bi to bilo bliže – spasa nam ima, ali propadamo. Vi ste ekonomista, i bez ekonomije ne možemo ništa. Evo, čak neki statistički podaci idu naruku: porast prihoda od PDV je 13% ali to je daleko od rasta ekonomije! Šta biste vi uradili? To treba sad i odmah!

– Prvo što bih uradio je da oslobodim penzionere plaćanja komunalnih usluga. Njima to treba sad i odmah. Po analitici ako bi samo 20 odsto smanjili korupciju to bi mogli isfinansirati bez problema. Drugo što bih uradio je da javna preduzeća počnu proizvoditi za javnu administraciju kao u vrijeme Jugoslavije. Zašto mi sami sebi rušimo BDP nekontrolisanim uvozom i stvaranjem spoljnotrgovinskog deficita a javna preduzeća propadaju!? Pa zar ne možemo mi proizvoditi papir, olovke, opremu za zdravstvo sami – nego moramo uvoziti!!?? Napravio bih potpuni zaokret u politici investicija i doveo bih neku od velikih svjetskih kompanija kod nas. Takve kompanije omogućavaju da se na hiljade malih kooperanata uključi u proces i time bi pokrenuli automatski veliki broj malih i srednjih preduzeća. Našao bih investicione kompanije koje bi bile spremne da ulože u zdravstvo i pomognu da ljekari i medicinski radnici postanu suvlasnici klinika i zdravstvenih ustanova i da na taj način ostanu u zemlji, a ne odlaze u Evropu. Naravno, za sve to moramo imati jednu ozbiljnu političku klimu i ozbiljne politike koje će dati investitorima mogućnost da nam vjeruju. Bez toga nema ništa.

U BiH se, očito, najbolje primila nova nacija – milioneri. Koji su se uglavnom obogatili na ‘zaštiti vitalnih nacionalnih interesa’! Svi smo kapitulirali pred istim tim kapitalom i pristali na svoju marginalizaciju ili na ono šta nam drugi kažu. šta je ono što ćete vi, kao ljevica, da promijenite po tom pitanju? Pri tom, nemamo ni zakon o porijeklu imovine!

– Ljevica se bori za slobodu, jednakost i solidarnost svih građana. Ja smatram da ne trebamo ići više pravcem lažne demagogije da svi budemo jednako siromašni. Dajte da budemo svi jednako bogati. Samo bogat narod je priznat, cijenjen i zadovoljan. To nam mora biti cilj svih ciljeva. Učiniću sve i neće mi biti teško ni ispod časti da zamolim bilo koga u svijetu da nam pomogne i da nam da šansu da pokažemo koliko smo vrijedni ljudi i kako možemo da budemo dio civilizovanog svijeta.

Da ste vlast, koji bi zakon odmah donijeli, i šta bi zabranili?

Odmah bi donio zakon o zabrani širenja mržnje.

Kako su u Briselu propale stotine miliona za BiH

Imao sam prijateljsku komunikaciju sa svim najvišim organima vlasti Belgije i dok u mnogim državama ambasadori ne uspijevaju doći do ministra inostranih poslova, ja sam imao desetak susreta i apsolutnu podršku od svih u Briselu da pokrenemo procese u BiH. Međutim, vlasti u BiH su namjerno blokirali sve. Bio sam jako ljut kad sam vidio da stotine miliona, koje smo mogli dobiti za pravosuđe, kulturu, zdravstvo, poljoprivredu… odlaze zbog našeg ponašanja, u druge zemlje. Ta ljutnja me je i ponukala da dam ostavku, jer sam shvatio da ako želimo pokrenuti procese u zemlji na bolje, onda moram i sam da se uključim u politiku u samoj BiH.


SDP BiH je razvio aplikacije za mobilne i tablet uređaje. Preuzmite našu aplikaciju za Android ili iOs i pretplatite se na naše obavijesti.


Moj profil

Zahvaljujući našem sistemu za administraciju Atlas, svaki član SDP BiH posjeduje vlastiti profil na stranici atlas.sdp.ba.

Ova mogućnost dozvoljava svim članovima da sami provjere i ažuriraju podatke na vlastitom profilu, da provjere stanje plaćenih članarina, kao i da učestvuju u anketama koje pokreće SDP BiH.

Kliknite ovdje da pristupite Atlasu