Na osnovu člana 65. stava 1. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine podnosim Vam slijedeći

Prijedlog dopune Dnevnog reda 63. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine:

„Razmatranje zaključaka o smanjenju plata i ostalih materijalnih prava poslanika i delegata u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine“.

Uz prijedlog za uvrštavanje spomenute tačke u dnevni red dostavljam i prijedlog zaključaka kao materijal za raspravu po ovoj tački dnevnog reda.

S obzirom na važnost ove problematike za moralni kredibilitet najvišeg zakonodavnog organa u Bosni i Hercegovini, predlažem da ovo bude prva tačka dnevnog reda nakon razmatranja zakona u prvom i drugom čitanju.

PRIJEDLOG ZAKLJUČAKA

1. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zaključuje da svim poslanicima i delegatima koji su u stalnom radnom odnosu u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine smanji plaće za 30% u odnosu na trenutnu visinu plaće.

2. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zaključuje da svim poslanicima i delegatima u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine smanji mjesečne paušale za 50% u odnosu na trenutnu visinu mjesečnog paušala.

3. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zaključuje da svim poslanicima i delegatima u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine potpuno ukida mjesečne naknade za prisustvo i učešće u stalnim komisijama domova Parlamentarne skupštine.

4. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zaključuje da svim poslanicima i delegatima u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine potpuno ukida mjesečne naknade za prisustvo i učešće u privremenim komisijama domova Parlamentarne skupštine.

5. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zaključuje da svim poslanicima i delegatima u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine potpuno ukida regres za godišnji odmor i pravo na naknadu troškova za učenje stranih jezika.

6. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zaključuje da svim poslanicima i delegatima u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine potpuno ukida dnevnice prilikom putovanja u inozemstvo.

7. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zadužuje Zajedničku komisiju za administrativne poslove Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine da u roku od 15 dana nakon usvajanja ovih zaključaka pripremi i usvoji izmjene i dopune Odluke o načinu obračuna plaća i ostalih materijalnih prava poslanika i delegata u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Izmjene i dopune ove Odluke moraju biti zasnovane na opredjeljenjima koja su predviđena u naprijed navedenih šest zaključaka.

8. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zadužuje Zajedničku komisiju za administrativne poslove Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine da u roku od 30 dana nakon usvajanja ovih zaključaka razmotri i druge mogućnosti štednje i racionalizacije unutar Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Poslanik Denis Bećirović

Sarajevo, 24.06.2009. godine

Na osnovu člana 65. stava 1. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine podnosim Vam slijedeći

Prijedlog dopune Dnevnog reda 56. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine:

„Razmatranje zaključaka o štetnosti antidejtonskog i jednostranog djelovanja predsjednika Republike Srbije Borisa Tadića u državi Bosni i Hercegovini“.

Uz prijedlog za uvrštavanje pomenute tačke u dnevni red dostavljam i prijedlog zaključaka kao materijal za raspravu po ovoj tački dnevnog reda.

S obzirom na važnost ove problematike za budućnost Bosne i Hercegovine, predlažem da ovo bude jedna od prve četiri tačke dnevnog reda 56. sjednice.

Poslanik Denis Bećirović

Sarajevo, 18.02.2009.

Na osnovu člana 65. stava 1. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine podnosim Vam slijedeći

Prijedlog za dopunu Dnevnog reda 46. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine:


„Razmatranje zaključaka u vezi sa kontinuiranim napadima na novinare i novinarsku profesiju s posebnim osvrtom na ugrožavanje nezavisnog medijskog izvještavanja u Bosni i Hercegovini".

Uz prijedlog za uvrštavanje pomenute tačke u dnevni red dostavljam i prijedlog zaključaka u vezi sa ovom tačkom dnevnog reda.

S obzirom na važnost ove problematike za budućnost Bosne i Hercegovine, predlažem da ova tačka bude jedna od prve četiri tačke dnevnog reda 46. sjednice.

PRIJEDLOZI ZAKLJUČAKA


1. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine najoštrije osuđuje učestale napade na novinare u Bosni i Hercegovini kao i svaki atak na novinarsku profesiju i sprečavanje informisanja javnosti.

2. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine traži od nadležnih organa hitno sprovođenje detaljnih istraga i preduzimanje zakonskih mjera za sankcionisanje svih izvršioca napada na novinare u Bosni i Hercegovini.

3. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine poziva sve nadležne organe Bosne i Hercegovine da najozbiljnije shvate Rezoluciju Evropskog parlamenta (23. 10. 2008. godine) koja "izražava zabrinutost zbog klime zastrašivanja medija" i "traži od političkih lidera da prepoznaju značajnu ulogu koju imaju nezavisni mediji i nevladine organizacije".

4. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ocjenjuje da su posljednji napadi na novinare (prijetnje novinarima Magazina "60 minuta", bombaški napadi na NTV Hayat, kao i brojni drugi pritisci na medije) atak na medijske slobode i prava novinara na slobodan rad. Sloboda govora i sloboda mišljenja temeljni su principi svakog otvorenog i demokratskog društva, a svako ugrožavanje ovih prava direktan je napad na slobodu javne riječi.

5. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zadužuje Ministarstvo sigurnosti u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da najkasnije u roku od 15 dana dostavi Predstavničkom domu informaciju o stanju sigurnosti novinara u Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine
Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine
Poslanik SDP BiH, Denis Bećirović


N/r predsjedavajućeg Predstavničkog doma


Sarajevo, 24.06.2009. godine


Na osnovu člana 65. stava 1. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine podnosim Vam slijedeći


Prijedlog dopune Dnevnog reda 56. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine:


„Razmatranje zaključaka o štetnosti antidejtonskog i jednostranog djelovanja predsjednika Republike Srbije Borisa Tadića u državi Bosni i Hercegovini“.


Uz prijedlog za uvrštavanje pomenute tačke u dnevni red dostavljam i prijedlog zaključaka kao materijal za raspravu po ovoj tački dnevnog reda.


S obzirom na važnost ove problematike za budućnost Bosne i Hercegovine, predlažem da ovo bude jedna od prve četiri tačke dnevnog reda 56. sjednice.




S poštovanjem,




Mr. sc. Denis Bećirović
PRIJEDLOG ZAKLJUČAKA




1. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ocjenjuje neprihvatljivim i opasnim službeni stav Republike Srbije, koji je Boris Tadić iznio 22. juna 2009. godine u Banja Luci, a koji govori o tome da Republika Srbija ne prihvata odluku Visokog predstavnika Valentina Inzka kojom je poništio antiustavne zaključke Narodne skupštine Republike Srpske i tako zaštitio Dejtonski sporazum.


2. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine smatra politički štetnim nastojanje Borisa Tadića da brani nelegalne i antiustavne zaključke Narodne skupštine Republike Srpske čime dovodi u pitanje Dejtonski sporazum.


3. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine osuđuje pogrešno interpretiranje Dejtonskog sporazuma koje se očituje u netačnoj tvrdnji Borisa Tadića da je Srbija, kao potpisnica Dejtonskog sporazuma, ujedno i garant suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Suverenitet i teritorijalni integritet naše zemlje nemaju nikakve veze sa Dejtonskim sporazumom, pošto su izboreni prije njega, a pogotovo nisu nikako povezani sa političkom voljom predstavnika Republike Srbije. Dakle, BiH je bila suverena i nezavisna i onda kada je Srbija radila sve da to silom spriječi

Poslanik SDP BiH, Denis Bećirović

Sarajevo, 3.12.2008.godine

Na osnovu člana 65. stava 1. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine podnosim Vam slijedeći


Prijedlog za dopunu Dnevnog reda 42. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine:

„Razmatranje posljedica Nacrta Zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske kojim se u preostale dvije općine (Bosanska Kostajnica i Bosanski Brod) navedenog entiteta ukida prefiks „bosanski“.

Uz prijedlog za uvrštavanje pomenute tačke u dnevni red dostavljam i objavljene informacije o ovom pitanju na web stranici Vlade Republike Srpske kao materijal za raspravu po ovoj tački dnevnog reda.

S obzirom na važnost ove problematike za budućnost Bosne i Hercegovine, predlažem da ovo bude jedna od prve četiri tačke dnevnog reda 42. sjednice.

Poslanik Denis Bećirović

Sarajevo: 19.11.2008.

Na osnovu člana 65. stava 1. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine podnosim Vam slijedeći

Prijedlog dopune Dnevnog reda 40. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine:

„Razmatranje Rezolucije Evropskog parlamenta o Bosni i Hercegovini usvojenoj na plenarnoj sjednici 23. 10. 2008. godine u Strazburu"

S obzirom na važnost navedene tematike predlažem da se ova tačka uvrsti kao druga tačka dnevnog reda odmah nakon postavljanja poslaničkih pitanja.

Smatram da Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ima obavezu da razmotri Rezoluciju Evropskog parlamenta u kojoj se bosanskohercegovačke vlasti pozivaju da ubrzaju napredak Bosne i Hercegovine na putu uključivanja u punopravno članstvo Evropske unije. Rezolucija o Bosni i Hercegovini odražava stavove, ocjene i zahtjeve Evropskog parlamenta, kako u kontekstu integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, tako i u pogledu aktuelne političke situacije u Bosni i Hercegovini.

23. sjednica Predstavničkod doma
Parlamentarne skupštine BiH

Sarajevo 18.03.2008. godine

Poslanik Denis Bećirović

U namjeri da pokrene borbu protiv upotrebe jezika mržnje, rasizma, ksenofobije, antisemitizma, šovinizma i svakog drugog oblika raspirivanja netolerancije i ekstremističkih pogleda, a s ciljem spriječavanja širenja najmračnijih nacifašističkih ideologija i pojava, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvaja inicijativu kojom zadužuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine da izradi i Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine dostavi tekst Zakona o zabrani svih neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola, uključujući zabranu ustaških i četničkih organizacija, kao i onih koje se naslanjaju na tradiciju Handžar divizije. Rok za dostavljanje zakona u parlamentarnu proceduru je najkasnije šest mjeseci od dana usvajanja navedene inicijative.

OBRAZLOŽENJE INICIJATIVE:

Brojni međunarodni dokumenti (Ujedinjenih naroda i Vijeća Evrope) govore o potrebi sprečavanja djelovanja onih snaga koje šire ¨govor mržnje¨ na svim nivoima društva. Naša zemlja mora imati političke volje da se uhvati u koštac sa problememom javnog ispoljavanja i širenja fašizma i diskriminacije, kao i sa činjenicom da bosanskohercegovačko zakonodavstvo ima brojne manjkavosti koje ga onemogućavaju da se efikasno bori protiv ovih društveno štetnih pojava.

Povelja Ujedinjenih naroda, usvojena 1945. godine, paragrafom (c) članom 55. obavezuje sve članice na ''poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda ... bez razlikovanja rase, spola, jezika ili vjere''.

Temeljni dokument Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, Opća deklaracija o ljudskim pravima, u članovima 1. i 2. svim ljudima garantuje slobodu i jednakost u dostojanstvu i pravima bez obzira na ''bilo kakvu razliku kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili neko drugo opredjeljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, vlasništvo, rođenje ili neki drugi status''.

Međunarodni pakt o građanskim i poltičkim pravima članom 20. nalaže svim potpisnicima da ''zakonom zabrane svaku ratnu propagandu'', te ''svako zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koja predstavlja poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje''. Isto tako, članom 26. svim ljudima, bez obzira na gore navedene razlike, garantuje se jednaka zakonska zaštita od diskriminacije. U Općem komentaru 11. koji se odnosi na član 20. Pakta dodatno se pojašnjava da ''član 20. može potpuno stupiti na snagu samo ako postoji (nacionalni) zakon iz kojeg je očito da su opisana propaganda i zagovaranje u suprotnosti sa javnom politikom, i ako postoje prikladne mjere sankcioniranja u slučaju kršenja tog zakona'' (CCPR General coment 11.29/07/83.).

U zaključcima Svjetske konferencije o ljudskim pravima, održane u Beču 25. juna 1993. godine, na kojoj su učestvovali i predstavnici zemalja članica Vijeća Evrope, izražava se zabrinutost zbog učestalih pojava rasizma, te se snažno apelira na ''sve Vlade da hitno razviju mjere sprečavanja i borbe protiv svih oblika i manifestacija rasizma, ksenofobije i netolerancije, gdje je to potrebno odgovarajućim zakonskim mjerama, uključujući kaznene mjere, te osnivanjem nacionalnih institucija za borbu protiv takvih fenomena'' (Bečka deklaracija i program djelovanja; B Jednakost, dostojanstvo i tolerancija; 1. Rasizam, rasna diskriminacija, ksenofobija i drugi oblici netolerancije).

Temeljni dokument za borbu protiv rasizma i netolerancije je Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, koju je Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila 1965. godine. Ovaj dokumenat predlaže različite konkretne mjere borbe protiv rasne diskriminacije i ''govora mržnje''. U članu 4. članice se obavezuju da će proglasiti kaznenim djelom ''svako širenje ideja zasnovano na rasnoj nadmoćnosti ili mržnji, poticanje na rasnu diskriminaciju , svaki čin nasilja ili poticanja na nasilje protiv bilo koje rase ili grupe osoba druge boje kože ili etničkog porijekla, kao i pružanje bilo kakve pomoći rasističkim aktivnostima, uključujući i finansiranje''.

Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljinih sloboda, usvojena 4. novembra 1950. godine, temeljni je dokument Vijeća Evrope kojim se zabranjuje diskriminacija. Protokolom 12. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, usvojenom 4. novembra 2000. godine, članice su dodatno potvrdile potrebu ''sveopće zabrane diskriminacije'', a posebno od strane javnih vlasti.

U preporuci Vijeća Evrope o ''govoru mržnje'' (No. R (97) 20) iz 1997. godine, Ministarsko vijeće ove institucije za potrebe ovog dokumenta definiralo je ''govor mrznje'' kao ''sve oblike izražavanja koji šire, potiču, promoviraju ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mrznje temeljene na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama, imigrantima ili ljudima imigrantskog porijekla''. U preporuci se nadalje traži od vlada, vlasti i javnih institucija na svim nivoima da se ne samo '' suzdrže od 'govora mrznje', naročito u medijima'', već i da ''ustanove zakonske okvire za tretiranje 'govora mrznje' unutar građanskog, kaznenog i upravnog prava, koji će omogućiti sudskim vlastima da usklade poštivanje slobode izražavanja s poštivanjem ljudskog dostojanstva i zaštitom ugleda i prava drugih''.

Zbog učestale upotrebe interneta kao sredstva širenja rasne, nacionalne, vjerske i druge mržnje, Vijeće Evrope je 28. januara 2003. godine usvojilo i Dodatni protokol Konvenciji o kompjuterskom kriminalu, o kriminalizaciji djela rasističke i ksenofobične prirode počinjenih kroz kompjuterske sisteme. Ovim dokumentom se zabranjuje distribucuja rasističkog i ksenofobičnog materijala putem kompjuterskih sistema, a za potrebe Protolola rasistički i ksenofobični materijal definira se kao '' bilo koji pisani materijal, bilo koja slika ili neka druga reprezentacija ideja i teorija koje zagovaraju, populariziraju ili potiču mrznju, diskriminaciju ili nasilje protiv osoba ili grupa na osnovu rase, boje kože, nacionalnog ili etničkog porijekla, kao religije ako se koristi kao osnova za bilo koji od ovih faktora''.

Veoma poučna su iskustva i praksa zemalja Vijeća Evrope u borbi protiv fašizma i ''govora mržnje'.Tako, primjera radi, Kazneni zakon Njemačke sadrži sveobuhvatne odredbe protiv ''govora mržnje''; kažnjivo je raspačavanje propagandnog materijala ''neustavnih'' organizacija (npr. neonacističkih organizacija, upotreba simbola takvih organizacija, pozivanje na mržnju i nasilje protiv dijelova populacije, odobravanje, negiranje ili umanjivanje nacističkog genocida, te skrnavljene uspomene na mrtve (European Commission against Racism and Intolerance: Legal Measures to Combat Racism and Intolerance in the Member States of the Council of Europe, Strasbourg, 2002). Isto tako, u Njemačkoj postoji stalna telefonska linija na koju građani mogu prijaviti napade neonacističkih grupa, te stalni nadzor nad Internet stranicama sa rasističkim sadržajem. U pokrajini Brandenburg u pripremi je zakon o krivičnom gonjenju Nijemaca koji u stranim državama postavljaju rasističke Internet stranice (European Commission against Racism and Intolerance, Sekond Report on Germany, Strasbourg, 3 July 2001).

Usprkos nepostojanju zasebnog pisanog Ustava kao temeljnog pravnog dokumenta, u Velikoj Britaniji postoji niz zakona kojima se reguliraju ''govor mržnje'' i drugi oblici rasizma. Public Order Act (Zakon o javnom redu) zabranjuje verbalno i svako drugo iznošenje materijala koji potiče na rasnu mržnju, tiskanje i distribuciju takvog materijala, uključujući i glazbu i filmove. Race Relations Act (Zakon o rasnim odnosima) zabranjuje i ''svjesno ili nesvjesno davanje rasističkih izjava kojima se opravdava diskriminacija'', dok Football Offences Act (Zakon o nogometnim prekršajima) zabranjuje rasističko navijanje (European Commission against Racism and Intolerance: Legal Measures to Combat Racism and Intolerance in the Member States of the Council of Europe, Strasbourg, 2002).

U Italiji zakonske mjere za borbu protiv rasizma i diskriminacije nisu sadržane u kaznenom zakonu, već su raspoređene unutar drugih odvojenih zakona, od kojih neki imaju druge svrhe, dok je ponovno uspostavljanje fašističke stranke zabranjeno Ustavom. Unutar tih odvojenih zakona zabranjeno je širenje ideja temeljenih na rasnoj mržnji i superiornosti, pozivanje na rasno, etničko i drugo nasilje ili provokaciju, grupe i organizacije s takvim ciljevima, upotreba njihovih simbola na sportskim manifestacijama, te opravdavanje fašizma i genocida (European Commission against Racism and Intolerance: Legal Measures to Combat Racism and Intolerance in the Member States of the Council of Europe, Strasbourg, 2002). Unatoč tome, neke političke stranke, kao na primjer Lega Nord, otvoreno se koriste rasističkim propagandnim sredstvima, naročito kada se govori o imigrantima iz zemalja izvan Evropske Unije, pa ECRI preporučuje da se iskoriste postojeće, i uvedu neke ad hoc mjere kojima bi se tu stranku spriječilo da upotrebljava ''govor mržnje'' u političke svrhe (ECRI: Second Report on Italy, Strasbourg, 23 April 2002).

Francuska je još jedna zemlja sa rigoroznim zakonskim mjerama za sprečavanje ''govora mržnje''. Osim što su kažnjivi diskriminacija, mržnja i nasilje na osnovu porijekla, zabranjeno je i opravdanje zločina protiv čovječnosti (''počinjenih u Drugom svjetskom ratu od strane sila Osovine'') te oblačenje uniforma i nošenje amblema koji podsjećaju ''na osobe odgovorne za zločine protiv čovječnosti'' (European Commission against Racism and Intolerance: Legal Measures to Combat Racism and Intolerance in the Member States of the Council of Europe, Strasbourg, 2002). Za razliku od ostalih zemalja, u Francuskoj je zabranjeno i '' javno poticanje na diskriminaciju, mržnju ili rasno nasilje'' što se obično kažnjava oduzimanjem oružja i materijala korištenih za počinjenje prekršaja, te dobrotvornim radom.

Nažalost, iako se rat u Bosni i Hercegovini završio 1995. godine među stanovništvom naše zemlje još uvijek imamo prisutne svakodnevne pojave raspirivanja nacionalne i vjerske mržnje i huškanja jednih naroda protiv drugih što je u današnjim uslovima pogodno tlo za rađanje i narastanje fašističke ideologije i njeno provođenje u praksi.

U posljednje vrijeme se srećemo sa tipičnim revizionističkim tekstovima u dijelu štampe koja izlazi i u Bosni i Hercegovini. U tim tekstovima se negira postojanje koncentracionih logora, negira se masovno stradanje Jevreja, Roma, antifašista, čime se nastoji prekrojiti historija i u onom njenom dijelu koji je nesporan.

U okolnostima u kojima smo svjedoci povampirenja onih snaga u Bosni i Hercegovini i neposrednom susjedstvu, koje svim silama nastoje prekrojiti istoriju minimizirajući ulogu antifašista pokušavajući da afirmišu najmračnije ideologije i njihove nosioce, pred sve antifašiste se postavlja imperativ aktivnijeg i snažnijeg očitovanja i suprotstavljanja revizionizmu. Smatram da svi organi zakonodavne i izvršne vlasti, zajedno sa najširim krugom nevladinih i drugih organizacija koje baštine antifašizam, imaju historijsku dužnost da reafirmišu sve vrijednosti antifašističkog pokreta i sve vrijednosti koje su prihvatile savremena demokratska društva koja se temelje na poštovanju ljudskih prava i sloboda.

Pokušaji revidiranja historije uz neskrivena nastojanja da se rehabilituju snage koje su doživjele svoj historijski poraz u Drugom svjetskom ratu sve su učestaliji u posljednjih nekoliko godina. I u Bosni i Hercegovini i u neposrednom okruženju u ofanzivi su one snage koje pokušavaju revidirati historijske činjenice nastojeći da relativiziraju ulogu i doprinos antifašista i antifašizma na ovim prostorima u pobjedi Saveznika nad fašizmom. Sve su češći pokušaji historijske rehabilitacije trajno poraženih snaga nacifašizma kroz nastojanja da se stavi znak jednakosti između četnika i partizana, ustaša i partizana, kvislinga koji su se borili u Handžar-diviziji i partizana.

Skupština Republike Srbije usvojila je krajem 2004. godine zakon kojim se u zaslugama i pravima izjednačavaju pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta sa pripadnicima Ravnogorskog četničkog pokreta. Ovaj zakon, iako se ne odnosi na Bosnu i Hercegovinu, ohrabrio je četnike u našoj zemlji u isticanju zahtjeva da se u Bosni i Hercegovini u svemu izjednače borci protiv fašizma i fašisti. Nije na odmet podsjetiti da su četnici tokom Drugog svjetskog rata bili ne samo saveznici Sila osovine, već su u zločinu slijedili Hitlerovu ideologiju. Na isti način na koji je Hitler osudio nestanak Jevreje, Rome i druge narode po njima niže rase i četnici su također nastojali da u potpunosti fizički unište Hrvate, Bošnjake, kao i Srbe koji ne slijede njihovu politiku da bi proširili svoj velikosrpski prostor. Njihov historijski učinak na tlu bivše Jugoslavije jednak je učinku nacista na globalnom planu.

Pokušaj rehabilitacije četništva i u Bosni i Hercegovini očituje se, pored ostalih organizacija, i postojanjem Ravnogorskog četničkog pokreta, podizanjem spomenika i drugih obilježja Draži Mihajloviću i njihovim sljedbenicima, te kroz vjerske obrede posvećene uspomeni na određene pripadnike četničkog pokreta i obilježavanju datuma i mjesta vezanih za pokolje koje su četnici počinili u Bosni i Hercegovini.

Pored pokušaja rehabilitacije četnika prisutna su i nastojanja da se zaborave zlodjela ustaša i stravični zločini koje su počinili i koji su posljedica kvislinške uloge koju su oni odigrali. Još uvijek u Bosni i Hercegovini uz naklonost i aktivno učešće jednog dijela vlasti neke ulice nose nazive Jure Francetića i Mile Budaka i na koncertima i predizbornim skupovima nekih političkih partija nesmetano se veličaju ustaški zločinci i njihove tvorevine.

Ništa manje nisu zlosutni ni pokušaji da se rehabilituju i kvislinške formacije poput Handžar-divizije i njoj slične. Na mala vrata se proturaju i veličaju imena boraca svih formacija koje su bile pod direktnom komandom Trećeg Rajha, a i ulice u nekim gradovima nose njihova imena.

Smatram da kao poslanici u najvišem zakonodavnom organu Bosne i Hercegovine imamo dug prema bosanskohercegovačkoj javnosti, a posebno prema generacijima koje dolaze, da se suprotstavimo pokušajima falsifikovanja istorije i da doprinesemo izgradnji takvog društva koje će počivati na planetarno priznatim antifašističkim vrijednostima. I nedavna prošlost obilježena povampirenjem fašizma nam daje za pravo i obavezuje nas, u ime očuvanja mira na ovim prostorima, da ne dopustimo da fašizam ponovo digne glavu i zaprijeti budućnosti Bosne i Hercegovine.

Poslanik Denis Bećirović


Imajući u vidu potrebu za odlučnom i korjenitom borbom protiv svih oblika krimainala i korupcije u Bosni i Hercegovini, a želeći jasno definisati obaveze svih organa vlasti da izrade precizne akcione planove u borbi protiv kriminala i korupcije, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvaja inicijativu kojom zadužuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine da, u saradnji sa nevladinim organizacijama koje se bave problematikom borbe protiv kriminala i korupcije, izradi i Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine dostavi tekst strategije za borbu protiv korupcije. Rok za dostavljanje strategije je najkasnije tri mjeseca od dana usvajanja navedene inicijative.


OBRAZLOŽENJE:

Korupcija najviše pogađa siromašne, koči privredni razvoj i stvara efekat zarobljene države, kojom vlada mali broj pojedinaca i političkih elita. Bosna i Hercegovina se nalazi na dnu evropske ljestvice, kada je riječ o neizgrađenosti državnih institucija i sa izrazito visokoim stepenom korupcije i kriminala, što ozbiljno usporava našu zemlju u nastojanjima da se približi Evropskoj uniji. Neka od istraživanja govore da u Bosni i Hercegovini organizirani kriminal godišnje kontrolira najmanje 1,5 milijardi KM u raznovrsnim pojavnim oblicima ( droga, trgovina ljudima, oružje, pranje novca, visokotarifne robe, razbojničke krađe, otmice novca i dr.).

Za uspjeh u borbi protiv kriminala i korupcije direktno je zainteresovana ogromna većina građana koja želi raditi i živjeti od rezultata svoga rada. Državne institucije moraju imati političke volje da se stave na čelo borbe protiv kriminala i korupcije. Tu borbu, pored ostalog, treba voditi uz jasnu strategiju uključivanja svih struktura društva , građana, nevladinih organizacija, medija i civilnog društva u cjelini.

Jedan od razloga zašto treba usvojiti ovu inicijativu sadržan je i u pismu kojeg je Transparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH) uputio u decembru 2007. godine Parlamentarnoj skupštini BiH. U pismu se, između ostalog, navodi: „Uprkos godinama reformi, veoma opsežnim analizama i milijardama dolara međunarodne pomoći uloženih tokom decenije poslijeratnog razvoja, Bosna i Hercegovina se i dalje suočava sa ozbiljnim izazovima korupcije i veoma slabim i nedjelotvornim institucijama koje treba da se bore protiv nje. U čitavom nizu novousvojenih zakona BiH se ogledaju dobre globalne prakse, ali nedosljedni i slabi provedbeni mehanizmi i negativni rezultati doprinose konstantnom opadanju povjerenja javnosti u institucije u zemlji. Odgovor na ovakvo stanje predstavljala bi jasno izražena i manifestovana politička volja i sveobuhvatni sistemski pristup suzbijanju korupcije.

U proteklih deset godina u BiH su usvojene tri strategije koje su tretirale problem korupcije. Poslije strategije OHR koja je usvojena 1999.g., zatim Strategije za smanjenje siromaštva (PRSP) koja je tretirala i problem korupcije, Vijeće ministara je 2006.g. usvojilo strategiju za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Zajednički problem svih pomenutih dokumenata bio je neodgovarajuća i nedosljedna implementacija.

Projekat koji je implementirao Transparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH) uz podršku Fonda Otvoreno društvo BiH (FOD BiH) tokom 2007. godine ''Unapređenje društvenog integriteta'' imao je za cilj da na osnovu istraživanja i studija, kao i najboljih praksi razvijenih zemalja, definiše strateški pristup suzbijanju korupcije, identifikuje nedostatke i potrebne korekcije zakonskog okvira, poboljšanja u organizaciji , funkcionisanju i međusobnoj saradnji institucija na planu borbe protiv korupcije, kroz program radionica društvenog integriteta. Postizanje najšireg konsenzusa predstavnika institucija vlasti, civilnog društva i stručne javnosti kroz zajednički rad u okviru radionica društvenog integriteta omogućio je da kvalitet predloženih rješenja doprinese stvarnom napretku u suzbijanju korupcije. Upravo zbog svega navedenog jedan od osnovnih zaključaka dokumenta ''Unapređenja sistema društvenog integriteta'' na kojem su zajednički radili predstavnici državnih institucija, ekspertske i akademske zajednice, kao i predstavnici civilnog društva jeste hitno usvajanje strategije od strane Parlamentarne skupštine BiH.

Razlozi za ovakav korak su ujedno i primjedbe koje se odnose na strategiju Vijeća ministara za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, a to su u najkraćem: nepostojanje mehanizma koordinacije, monitoringa i implementacije, isuviše kratak vremenski rok na koji je strategija donijeta, neuobičajen za strateško planiranje, te nosioci aktivnosti koji su nedefinisani. Objedinjavanje dva velika problema sa kojim se BiH društvo suočava: organiziovani kriminal i korupciju u jedan strateški dokument, sa aspekta provodivosti predviđenih mjera nije kvalitetno rješenje, s obzirom da se na takav način zamagljuje fokus aktivnosti. Sve navedeno imalo je za rezultat nezadovoljavajuću impelementaciju aktivnosti predviđenih strategijom, što je konstatovano i u izvještaju Evropske komisije o napretku BiH za 2007.

Stoga smatramo neophodnim usvajanje strategije isključivo za borbu protiv korupcije od strane Parlamentarne skupštine BiH. Usvajanje strategije od strane najvišeg zakonodavnog tijela, osim što bi ojačalo samu strategiju i dalo joj na značaju, razdvojilo bi institucije odgovorne za implementaciju i nadzor, kao što je sada slučaj koji se pokazao neprimjenjivim. Osim navedenog, usvajanje strategije od strane parlamenta omogućilo bi lakše usaglašavanje budžetskog planiranja sa planiranim aktivnostima i ciljevima strategije, za što je neophodno obezbijediti odgovarajuća sredstva od minimalno 0,5 BDP, što predstavlja međunarodni standard. Takođe je neophodno razvijanje sektorskih akcionih planova i planova u okviru organa, koje strategija predviđa kao nosioce aktivnosti. Posebnu pažnju treba posvetiti neophodnom usaglašavanju strateškog okvira sa odgovarajućim međunarodnim instrumentima, kao i na najboljim praksama razvijenih zemalja“.

Poslanik Denis Bećirović

Na osnovu člana 65. stava 1. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine podnosim Vam slijedeći

Prijedlog dopune Dnevnog reda 21. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine:

„Razmatranje opće sigurnosne situacije u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na maloljetničku delikvenciju“


S obzirom na važnost i političku osjetljivost navedene tematike predlažem da se ova tačka uvrsti kao treća tačka dnevnog reda odmah nakon usvajanja zapisnika sa 20. sjednice i postavljanja poslaničkih pitanja. Predlažem da uvodničar po ovoj tački Dnevnog reda bude Ministar sigurnosti BiH, gospodin Tarik Sadović.

Klub poslanika SDP BiH u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine
Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH n/r predsjedavajućeg g-dina Softića
Predmet: Prijedlog zaključka.

Klub poslanika SDP BiH u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH predlaže da Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH na svojoj 7. sjednici, nakon razmatranja dokumenta „Politika privatizacije državnog kapitala u Federaciji Bosne i Hercegovine", na osnovu člana 153. Poslovnika, usvoji slijedeći

Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH usvaja nacrt dokumenta „Politika privatizacije državnog kapitala u Federaciji Bosne i Hercegovine" bez dijela koji se odnosi na elektroenergetski sektor. Obavezuje se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine da dokument uputi na javnu raspravu.

U Sarajevu, 29.11.2007.godine

Klub poslanika SDP BiH
Nermin Nikšić

KLUB ZASTUPNIKA SDP BiH
u Predstavničkom domu
Parlamenta Federacije BiH


PREDSTAVNIČKI DOM
PARLAMENTA FEDERACIJE BiH
n/r predsjedavajućeg


Raspravljajući o Izvještaju Nadzornog odbora Federalnog zavoda Penziono-invalidskog osiguranja, Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine donosi sljedeće




1. Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine odlučno insistira i zahtijeva da Vlada Federacije BiH prekine sa praksom donošenja odluka o beneficiranim penzijama a da za te potrebe nisu obezbijeđena odgovarajuća sredstva u Budžetu Federacije BiH. Odluke o beneficiranim penzijama mogu se donositi isključivo u skladu sa odredbama Zakona o penziono-invalidskom osiguranju.

2. Parlament zahtijeva da Vlada redovno uplaćuje Fondu penziono-invalidskog osiguranja sredstva na ime svojih odluka o beneficiranim penzijama.



Sarajevo, 31.10.2007.g.                                                     PREDSJEDNIK KLUBA SDP BiH
                                                                                                                Nermin Nikšić

Poslanik Denis Bećirović

Sarajevo, 26.09.2007.
Petnaesta sjednica Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH



Na osnovu člana 65. stava 1. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine podnosim Vam slijedeći


Prijedlog dopune Dnevnog reda 15. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine:





Imajući u vidu važnost problematike, potpuni zastoj reformskih procesa u Bosni i Hercegovini, kao i upozorenja međunarodnih predstavnika na neodrživost postojećeg stanja predlažem da ovo pitanje bude prva tačka dnevnog reda 15. sjednice ili eventualno (ako je potrebna detaljnija priprema) 16. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Za uvodne napomene po ovoj tački dnevnog reda zaduženo je Vijeće ministara BiH.




Predstavnici sedam političkih partija su 3. januara 2007. godine dogovorili i zvanično potpisali Programske ciljeve zacrtane u sporazumu sedam političkih partija, nakon čega su potpisali i sporazum o rasporedu mjesta u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Na bazi toga, predsjedavajući Vijeća ministara BiH g. Nikola Špirić, je 11. januara 2007. godine podnio ekspoze pred Predstavničkim domom Parlamentarne skupštine BiH prezentirajući primarni plan rada ministarstava u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.

Tom prilikom politički lideri vladajućih stranaka najavili su zajednički i koordinirani rad u novim uslovima i u novoj klimi, s namjerom da u naredne četiri godine BiH učine boljom, bogatijom i uspješnijom državom za sva narode i građene. Između ostalog, politički predstavnici stranaka koje su formirale parlamentarnu većinu najavili su i obećali da je nova parlamentarna većina sposobna da nađe zajednički interes za sve narode i građene, te preuzme ključne državne poslove u svoje ruke. Tako je i sam predsjedavajući Vijeća ministara u ime nove parlamentarne većine najavio kako će „BiH biti zemlja iz koje će dolaziti dobre vijesti“.

Nažalost, suprotno od pomenutih obećanja došlo je do ozbiljnog pogoršanja sveukupne političke klime u zemlji, potpuno suprotno od onoga što su narodima i građanima obećali i potpisali predstavnici stranaka koje čine parlamentarnu većinu, posebno SNSD i S BiH. Činjenice da su u posljednjoj godini zaustavljeni svi reformski procesi i da je na političkoj sceni oživjela nacionalistička retorika zabrinjavaju sve dobronamjerne građane BiH, ali i predstavnike međunarodne zajednice. Gotovo nikakvi pomaci nisu postignuti u dogovaranju i sprovođenju reformi koje su potrebne da bi se unaprijedio život ljudi i zemlja približila Evropskoj uniji. Politička atmosfera je zatrovana negativnom retorikom, uzajamnim optuživanjem i nepostojanjem želje da se pronalaze rješenja za egzstencijalne probleme. Umjesto da pristupe realizaciji dogovorenog i potpisanog sporazuma (od 3. januara 2007.) vladajuće političke stranke se međusobno optužuju i uvijek u drugom traže krivca.

Posebno zabrinjavaju ocjene predstavnika Evropske unije, koji konstatuju da je došlo do potpunog zastoja u svim reformskim procesima, uz posebno tešku ocjenu da su „u porastu rizici u smislu stabilnosti i sigurnosti“. Odgovornost kod parlamentarne većine nije probudilo ni obraćanje novog Visokog predstavnika i Specijalnog predstavnika Evropske unije u Bosni i Hercegovini, koji je vrlo jasno ukazao šta donosi izolacija i koje su njene posljedice – državotvorne, političke, ekonomske, socijalne, duhovne, i moralne.

Dakle, više je nego evidentno da je BiH trenutno u teškoj poziciji i da je potpisani dogovor sedam stranaka doživio potpuni neuspjeh. Osim pogoršanja političke atmosfere došlo je i do prijetnji nekih vaninstucionalnih aktera da će rješavanje pitanja sigurnosti uzeti u svoje ruke. Imajući to u vidu, smatram da je neophodno i u najvišem zakonodavnom organu BiH, Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, otvoriti i najozbiljnije razmotriti pitanje provođenja aktuelnog sporazuma vladajućih stranaka. Bolje je da se o tome govori u legalno izabranim organima države BiH, nego na vaninstitucionalnim sastancima.

Vrijeme je da se prekine začarani krug međusobnih optužbi vladajućih stranaka i neproduktivno raspravljanje čak i o onim pitanjima za koje postignut dogovor 3. januara 2007. godine.

Poslanik Mirjana Malić




U skladu sa dopisom Asocijacije udruženja za brigu o pacijentima/ pacijenticama oboljelim od tumora dojke u Bosni i Hercegovini, od 10. 09. 2007. godine, koja je upućena poslanicima Parlamentarne skupštine BiH, predlažem da svi poslanici Predstavničkog doma izdvoje sredstva u iznosu od 100 konvertabilnih maraka kako bi se njima podržala nastojanja ove Asocijacije za kupovinom dva pokretna mamografa, kojima bi se pomoglo u ranoj detekciji raka dojke u BiH.

Istim putem pozivam da se u ovu dobrotvornu akciju, te u edukativno-humanitarnu kampanju podizanja svijesti o karcinomu dojke koju provodi Asocijacija, uključe i svi delegati Doma naroda, te Predsjedavajući i svi ministri i njihovi zamjenici u Vijeću ministara BiH.

U prilogu Vam dostavljam dopis koji je u ime Asocijacije udruženja za brigu o pacijentima / pacijenticama oboljelim od tumora dojke u uputilo devet nevladinih organizacija.


Sarajevo, 26. 09. 2007. godine

Klub poslanika SDP BiH u Predstavničkom domu
Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine



PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PREDSTAVNIČKI DOM
n/r predsjedavajućeg g-dina Safeta Softića

Predmet: Prijedlog zaključka.


Klub poslanika SDP BiH u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH predlaže da Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH na osnovu člana 143. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH prilikom razmatranja Prijedloga izmjena i dopuna Budžeta Federacije BiH za 2007.godine, usvoji slijedeći


Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH obavezuje Vladu Federacije BiH da iz sredstava predviđenih izmjenama i dopunama budžeta na ime povećanja bruto plata i naknada ne mogu povećati plate bilo kojem budžetskom korisniku.

Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH obavezuje Vladu Federacije BiH da se svi grantovi predviđeni budžetom i njegovim izmjenama i dopunama ppravdaju po propisanoj proceduri, te da se prilikom izvještaja o izvršenju budžeta o tome izvijesti Parlament Federacije.

Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH obavezuje Ministarstvo obrazovanja i nauke da iz sredstava planiranih izmjenama i dopunama Budžeta ne mogu finansirati rekonstrukciju osnovnih i srednjih škola u školama koje funkcionišu na principu dvije škole pod jednim krovom.


U Sarajevu, 14.9.2007.godine Klub poslanika SDP BiH

Klub poslanika SDP BiH u Predstavničkom domu
Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine


PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PREDSTAVNIČKI DOM
n/r predsjedavajućeg g-dina Safeta Softića


Na osnovu člana 174. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, kao ovlašteni predlagač iz člana 153. Poslovnika, Klub poslanika SDP BiH ulaže



Amandman I

U članu 2. tačka B. Izdaci ekonomski kod 600000 Tekuća rezerva Vlade FBiH umanjiti za 5 miliona KM, a za taj iznos uvećati razdjel 38 glava 3801 – Direkcija robnih rezervi za račun interventne nabavke pšenice i kukuruza.

Poznate su okolnosti na tržištu, kao i posljedici suše, u snabdijevanju pšenice i kukuruza što se odražava na povećanje cijena egzistencijalnih proizvoda, kao i nedostatak kukuruza u prehrani stoke i za drugu preradu.

Amandman II

U članu 2. tačka B. Izdaci ekonomski kod 615000 Kapitalni grant umanjiti za iznos od 10 miliona KM, a u razdjelu 24 glava 2401 Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva predvidjeti taj iznos za poticaj u poljoprivredi – posebno za jesenju sjetvu.

Po revizorskom izvještaju za 2006.godinu konstatovano je da u Direkciji za ceste Federacije BiH iz godine u godinu ostaju neutrošena sredstva. Koncem 2006.godine stanje sredstava na računima cesta iznosio je 13.481.166 KM, a prethodne godine 12.093.965 KM. Obzirom da su preostala nepuna tri mjeseca do kraja budžetske godine smatramo da će predloženi transfer u budžetu samo imobilizirati sredstva, koja se mogu promtno upotrijebiti za poticaje poljoprivrede posebno imajući u vidu predstojeću sjetvu.


U Sarajevu, 14.9.2007.godine Klub poslanika SDP BiH

Poslanica Suada Hadžović


PREDSTAVNIČKOM DOMU PARLAMENTA F BIH

N/r. Predsjedavajućeg gosp. Safeta Softića
N/r. Dopresjedavajućeg gos/đe. Vesne Saradžić i gosp. Marinka Čavare
N/r. Sekretara gosp. Anto Baotić



PREDMET: Inicijativa za sazivanje sjednice Parlamentarne komisije odgovorne
za reviziju


Obzirom da se imenovana Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju, čiji sam član, još uvijek nije konstituisala, a imajući u vidu da je u dnevni red 5. redovne sjednice Predstavničkog doma, predloženo razmatranje materijala koji se odnose na djelokrug rada ove Komisije, molim Vas da poduzmete korake za njeno konstituisanje i početak djelovanja.

S poštovanjem,


Suada Hadžović s.r.

6.9.2007.
Klub poslanika SDP BiH u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH


Na temelju člana 143. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, podnosimo zahtjev rekonstrukcijom Vijeća ministara BiH u vidu smjene gospodina Svena Alkalaja, Ministra vanjskih poslova u Vijeću ministara BiH.

Molimo Vas da se prema ovom zahtjevu Predstavnički dom očituje u skladu sa članom 144. Poslovnika.


Posljednjih dana bosanskohercegovačku javnosti je uzburkala još jedna u nizu afera, koja je ovaj put bila vezana za dobijanje hrvatskog državljanstva ministra vanjskih poslova BiH gospodina Svena Alkalaja.

Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske potvrdilo je da je gospodin Alkalaj primljen u hrvatsko državljanstvo 2006. godine na temelju člana 16. Zakona, koji navodi da: "Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 4. i 5. ovoga zakona i dade pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom."

Iako se radi dobijanja hrvatskog državljanstva 2006. godine izjasnio kao pripadnik hrvatskog naroda sa prebivalištem u BiH, podsjećamo da je Ministar Alkalaj samo godinu kasnije, na dužnost koju trenutno obnaša, imenovan kao državljanin Bosne i Hercegovine koji dolazi iz reda ostalih naroda u BiH.

Smatramo da je ovim Ministar Alkalaj obnanuo cjelokupnu bosanskohercegovačku javnost, lažno predstavljajući svoje nacionalno opredjeljenje, tako što se u Bosni i Hercegovini izjasnio kao pripadnik jedne, a u Republici Hrvatskoj druge nacionalne pripadnosti. Mnogo ozbiljnije zvuči činjenica da je ovim činom Šef bosanskohercegovačke diplomatije doveo u zabludu i Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine, kao najviši zakonodavni organ u zemlji, čija mu je dvotrećinska većina dala podršku u izboru na tu dužnost, te pred čijim je poslanicima položio zakletvu kada je na nju dolazio.

Ne ulazeći u razloge zahtjeva za dobijanje državljanstva Republike Hrvatske, niti sporeći činjenicu da bilo koji građanin BiH može imati više državljanstava, Klub poslanika SDP BiH je pozvao Ministra vanjskih poslova BiH gospodina Svena Alkalaja da, prvenstveno iz moralnih razloga, podnese ostavku na dužnost koju obavlja, kako bi što prije prestalo dalje diskreditiranje institucija Bosne i Hercegovine izazvano ovakvim i sličnim skandalima od strane ljudi koji je predstavljaju, kako u zemlji tako i inostranstvu.

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine
Poslanik SDP BiH Denis Bećirović
14. sjednica , Sarajevo, 06. 09. 2007. godine


POSLANIČKA INICIJATIVA


Iskazujući potrebu izgradnje povjerenja među bosanskohercegovačkim narodima i obnove zajedničkog života, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvaja inicijativu kojom zadužuje Vijeće ministara da, u saradnji sa nadležnim organima Grada Mostara, donesu do kraja 2007. godine odgovarajuće mjere i poteze koje će omogućiti da stadion pod Bijelim brijegom ravnopravno koriste i FK Velež i NK Zrinjski.


OBRAZLOŽENJE:


U BiH je neophodno započeti proces obnove multietničkog života i anuliranja posljedica koje je izazvao rat i ratna pustošenja. Jedan od simbola BiH je i grad Mostar, posebno poznat po Starom mostu i Fudbalskom klubu Velež, kojeg su Mostarci od milja nazvali „Rođeni“. U toku rata i jedna i druga dragocjenost Mostara bili su razoreni. Stari most je obnovljen, ali FK Velež ni nakon dvanaest godina od završetaka rata nije uspio da se vrati na svoj stadion pod Bijelim brijegom. Nažalost, to je jedini fudbalski klub u BiH koji se nakon rata nije vratio na svoj stadion. Zato bi povratak Veleža na stadion pod Bijeli brijeg označio ne samo sportsku pobjedu svih građana Mostara i prijatelja Mostara iz BiH i svijeta, već i simbolični povratak tolerancije i razumjevanja u ovaj dio naše zemlje.

Podsjećam da je FK Velež jedan od sportskih simbola BiH koji je gotovo četiri decenije bio uz rame fudbalskih velikana. Od 1952. godine je bio član Prve savezne lige. Tri puta je bio vicešampion SFRJ. Dva puta je osvojio nacionalni kup Maršala Tita, a finalista tog najmasovnijeg takmičenja bio je četiri puta. Finalista srednjoevropskog i pobjednik Balkanskog kupa. „Velež“ je četiri puta igrao u Kupu UEFA (četvrtfinalista 1974/75) i dva puta u Kupu pobjednika kupova Evrope.

U toku 95. godina postojanja i rada FK Velež, za ovaj sportski kolektiv nastupali su neki od najpoznatijih fudbalera sa ovih prostora i to iz svih naroda koji žive u BiH. Među njima posebno se ističu : Duško Bajević, Semir Tuce, Vahid Halihodžić, Sergej Barbarez, Meho Kodro, Blaž Slišković, Ivica Barbarić, Hasan Salihamidžić, Franjo Vladić, Kruno Radiljević, Sead Kajtaz...

Nažalost, ratna događanja itekako su se odrazila i na djelovanje FK Velež. Fudbaleri, kao i mnogi građani, našli su se u progonstvu i izbjeglištvu. Klub je ostao bez svoje cjelokupne imovine. Sa svog stadiona pod Bijelim brijegom i svojih prostorija je otjeran. Ogroman broj trofeja i dokumentacije je uništen ili nestao.

Grad Mostar je stoljećima bio mješavina kultura, naroda, vjera i civilizacija. Po tome je upravo i bio jedan od najpoznatijih gradova u bivšoj Jugoslaviji. Bio je živi dokaz kako različiti narodi mogu živjeti jedni pored drugih i jedni sa drugima u miru i toleranciji stvarajući jedinstven mostarski mentalitet. Međutim, u posljednjih petnaest godina Mostar je proživio najtragičniji i najbolniji period u svojoj dugoj historiji. Zato bi i najviši zakonodavni organ u BiH prihvatanjem ove inicijative uputio pozitivnu poruku u pravcu obnove onih obilježja koja su u predratnom periodu krasila i Mostar i BiH.

Uostalom, ako na istom stadionu, primjera radi, u Milanu mogu igrati i Inter i Milan, zašto u Mostaru pod Bijelim brijegom ne bi igrali i Velež i Zrinjski.



Poslanik SDP BiH
Mr.sc.Denis Bećirović

Klub poslanika SDP BiH u Predstavničkom domu
Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine



Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine na svojoj Vanrednoj sjednici održanoj 04.09.2007.godine, u vezi sa Ugovorom o privatizaciji Željezare Zenica i realizaciji istog, donosi slijedeće


- Zadužuje se Vlada Federacije BiH da, najkasnije do 01.10.2007.godine, napravi analizu izvršenja Ugovora zaključenog između Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, KUWAIT CONSULTING AND INVESTMENT CO., BH STEEL ŽELJEZARE Zenica i LNM HOLDINGS N.V. od 16.augusta 2004.godine i dostavi je Parlamentu Federacije sa prijedlogom mjera za prevazilaženje posljedica neizvršenja ugovora, sa posebnim akcentom na pokretanje integralne proizvodnje.

- Zadužuje se Vlada Federacije BiH da u kontaktu sa rukovodstvom Mittal Steel d.o.o insistira na poštivanju potpisanih dokumenta, implementaciji socijalnog paketa, prihvatanju minimalne cijene rada prema zahtjevu sindikata i vraćanju na posao neopravdano otpuštenih radnika.

- Zadužuje se Vlada Federacije BiH da bez odlaganja putem nadležnih ministarstava preduzme neophodne mjere u cilju zaštite osnovnih ljudskih i radničkih prava, kao i mjere za povećanje sigurnosti radnika u okviru mjera zaštite na radu.

- Zadužuje se Vlada Federacije BiH da odmah pristupi izmjenama i dopunama Zakona o radu i Zakona o štrajku.

- Zadužuje se Vlada Federacije BiH da pokrene proceduru poništenja odredbe ugovora o prepuštanju preostalog dijela udjela u društvu (8%) kao i prava koja uz njega pripadaju u iznosu od 21.582.400 USD i 1.900 KM za ukupnu kupovnu cijenu od 1 američkog dolara.

- Predstavnički dom Parlamenta Federacije traži od nadležnih državnih institucija da ispitaju štetnost potpisivanja i realizacije ovakvog ugovora i preduzimanje zakonom propisanih mjera.

U Sarajevu, 04.09.2007.godine

Klub poslanika SDP BiH u Predstavničkom domu
Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine


Klub poslanika SDP BiH u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH predlaže da Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH na osnovu člana 143. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH na svojoj 4. sjednici, održanoj 24/25.07.2007.godine, usvoji slijedeći


Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH obavezuje Vladu Federacije i Ministarstvo energije, rudarstva i industrije da za slijedeću, petu sjednicu, Predstavničkog doma pripremi kompletnu informaciju sa planom aktivnosti koje ima namjeru preduzeti na prevazilaženju dramatičnog stanja u IP „Krivaja“ d.o.o. Zavidovići, još uvijek najvećem drvo-prerađivačkom kompleksu u BiH.
Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH traži od Premijera Vlade i ministra energije, rudarstva i industrije da se odrede o provođenju protokola kojeg su potpisali sa predstavnicima Krivaje 16.05.2007.godine.
Prilikom razmatranja ove informacije na sjednicu Parlamenta rukovodstvo Predstavničkog doma će pozvati rukovodstvo IP „Krivaja“ d.o.o. Zavidovići, predstavnike Sindikalne podružnice, kao i predstavnike strukovnog i samostalnog sindikata BiH.

Član 143. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH u stavu 2. predviđa da se zaključkom mogu utvrđivati, pored ostalog, obaveze Vlade Federacije i drugih organa uprave u vršenju poslova iz njenog djelokruga.
Svi smo svjedoci informacija koje smo saznavali iz medija o stanju u IP „Krivaja“ d.o.o. Zavidovići. Nažalost, stvarni obim dramatičnog stanja u ovom kolektivu može se saznati samo u direktnom kontaktu s radnicima.

Klub poslanika SDP BiH izražava svoje ogorčenje odnosom Vlade i posebno resornog ministra kad je u pitanju sudbina Krivaje, njenih 2.354 radnika s porodicama, ali i sudbina Zavidovića. U ovom trenutku gasi se najveći proizvođač namještaja u BiH, koji je u 100% vlasništvu Federacije BiH, koja ne pokazuje ni minimum interesa za njegov spas.
Dugogodišnja tradicija, očuvani proizvodni kapaciteti (objekti i mašine), kadar, tržište, kvalitetan proizvod svugdje u svijetu bi bili garant razvoja i uspješnosti preduzeća, osim u BiH gdje se gotovo 2,5 hiljade radnika i članova njihovih porodica suočava sa jadom i bijedom uz zaostatak od 16 plata. Da li je moguće da se onda oni optužuju za agoniju u kojoj se nalaze, jer eto neće da rade. Kako da rade ljudi koji zajedno sa svojim porodicama bukvalno gladuju?
Klub poslanika SDP BiH očekuje od poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH da usvoje predloženi zaključak, te da uzmemo aktivnog učešća u rješavanju dramatičnog stanja u Krivaji.

U Sarajevu 24/25. 07.2007.godine

Klub zastupnika SDP BiH
u Predstavničkom domu PFBiH
Broj: 10-11-50/07
Sarajevo,29.06.2007.






Penzioneri su već niz godina poslije rata jedna od najugroženijih kategorija stanovništva. Ogroman broj ove populacije građana nalazi se u teškom materijalnom, socijalnom i zdravstvenom položaju i siromaštvu. Veoma težak materijalni i socijalni položaj penzionera u Federaciji BiH vidi se iz činjenice da penziju manju od 300 KM prima 236.607. penzionera, što ih svrstava u kategoriju siromašnih ili ekstremno siromašnih osoba. Od ukupno 314.423 penzionera u Federaciji BiH njih 192.116 spada u kategoriju ekstremno siromašnih osoba.

Ovoj kategoriji građana narušena su ljudska i stečena prava kroz uvođenje promjena u penzionom sistemu koje u znatnoj mjeri odstupaju od osnovnih principa na kojima počiva sistem socijalnog osiguranja: minuli rad, uzajamnost i solidarnost. Dovodi se čak u pitanje penzija kao stečeno pravo. Ovi principi su posebno narušeni donošenjem Zakona o penziono-invalidskom osiguranju iz 1998. godine i njegovim kasnijim izmjenama i dopunama u 2000. godini. To je bitno uticalo na pogoršavanje materijalnog i socijalnog položaja penzionera.

Zakonodavna i izvršna vlast u kantonima, a posebno u Federaciji BiH nije bila dosljedna ni u provođenju postojećih zakona i programa mjera koje je donosila za poboljšanje ukupnog materijalnog, socijalnog i zdravstvenog položaja penzionera. Postala je " normalna" praksa da se toleriše izbjegavanje uplata doprinosa za penzije, a posebno "rada na crno". Istina, Vlada Federacije BiH u mandatu 2006.-2010. najavila je odlučnu borbu protiv «rada na crno». Vlada Federacije BiH u mandatu 2002.-2006. godina je i sama donosila odluke o beneficiranim penzijama mada za to u budžetu nisu uopće bila obezbijeđena sredstva, odnosno sredstva za ove potrebe isplaćivana su na teret Fonda PIO/MIO.

Tako je Vlada Federacije BiH donosila brojne prateće propise i privilegije sa benificijama za odlazak ogromnog broja građana u penziju prije navršavanja penzijskog staža, bez adekvatnih subvencija i uplata doprinosa za PIO, a sve na štetu postojećih penzionera koji su odradili puni radni vijek i stekli pravo na zakonsku penziju.

Ni primarna, ni sekundarna zdravstvena zaštita nije adekvatno dostupna ogromnom broju penzionera, s obzorom da za zdravstvene usluga penzioneri moraju plaćati participacije, premije i skupe lijekove i sl. Nažalost, u ostvarivanju zdravstvene zaštita na nivou kantona postoje znatne razlike. Poseban je problem što na nivou države nema ni jednog zakona iz oblasti penziono-invalidskog osiguranja, zdravstvene i socijalne zaštite.

Vlade kantona i Federacije BiH, kao i država BiH nemaju adekvatne socijalne programe kako bi se kroz subvencije i donacije zaštitila najugroženije kategorije penzionera koji primaju minimalne penzije. Što se tiče penzionera, iako su Zakonom iz 1998.godine ukinuta prava na tuđu njegu i pomoć i dr., činjenica je da ta prava nisu blagovremeno i adekvatno regulisana drugim zakonima o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti.
.
Sadašnje ustrojstvo države, kao i Federacije BiH, je neodrživo i preskupo, jer se oko 60 % BDP troši na opće i zajedničke potrebe, a trebalo bi da to bude oko 40%..

Korupcija i kriminal već godinama su vrlo rašireni, a zakonodavna, izvršna i sudska vlast ne preduzimaju efikasne mjere da se to eleminiše i tome stane u kraj. U Federaciji BiH, kao i u Bosni i Hercegovini, nema zakona na osnovu kojeg bi se oduzimala imovina stečena krivičnim djelima, iako je SDP BiH, još prije četiri godine, takav prijedlog Zakona uputio u parlamentarnu proceduru na nivou BiH.

Pogoršavanje materijalnog i socijalnog položaja penzionera otpočelo je, s jedne strane, sa neadekvatnim i neprihvatljivim promjenama Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju Federacije BiH u 1998. i 2000. godini i, s druge strane, neodgovornim odnosom Vlade Federacije BiH u njegovom provođenju i nerješavanju materijalnih i socijalnih problema sa kojima se susreću penzioneri.

I – Pogoršavanje materijalnog i socijalnog položaja penzionera i obezvređivanje penzija

1. Opći osvrt na pogoršanje položaja penzionera

Brojni su uzroci koji su doveli do obezvređivanja penzije/mirovine i do osiromašenja penzionera. Ti uzroci su jednim dijelom objektivne, ali većim dijelom subjektivne prirode. Na visinu i rast penzija neposredno su uticali: visoka stopa nezaposlenosti ( oko 45%, odnosno stalni rast nezaposlenosti), nepovoljan odnos zaposlenih prema broju penzionera ( prije rata 1:3,5, a sada 1:1,3), nepostojanje zaštite domaće proizvodnje , ali i neadekvatan penzioni i socijalni sistem, neadekvatna fiskalna politika, posebno donošenjem Zakona o PDV-u( jedinstvena poreska stopa od 17%), neefikasna i prekobrojna administracija, nesuzbijanje vrlo raširene korupcije i kriminala, a posebno «rada na crno» ( oko 30% BDP ostvaruje u neformalnom sektoru, a to je oko 3,6 milijarde ), kriminalizirana privatizacija, neuplaćivanje doprinosa za socijalno i zdravstveno osiguranje, itd.

U takvim uvjetima, penzija/ mirovina je, s obzirom na njeno sve veće obezvređivanje, umjesto kategorije socijalne sigurnosti postala kategorija socijalne zaštite. U Federaciji BiH u aprilu 2007. godine isplaćeno je ukupno 314.423 penzije od kojih je 130.739 starosnih, 71.289 invalidskih i 112.395 porodičnih penzija. Sa 01.04.2007. godine mjesečne penzije su iznosile: minimalna- 218,89 KM, zajamčena- 291, 87 KM, najviša- 1.269,94 KM, dok je prosječna penzija iznosila- 279.05 KM. Međutim, mnogo je važniji podatak da od 314.423 penzionera njih 213.000 prima penziju manju od 250 KM.

Ako se uzmu u obzir međunarodni kriteriji po kojima se mjeri siromaštvo, a to znači da se u zonu siromaštva svrstavaju svi oni koji imaju manje od 300KM, onda sa 31.12.2006. godine ima 236.607 penzionera koji su siromašni, a u ovom broju ima 192.116 onih koji spadaju u ekstremno siromašne( 130.300 koji primaju minimalnu penziju i 61.726 koji primaju penziju od 189-242 KM).Ovako ostvarene penzije ni izdaleka ne podmiruju ni osnovne životne potrebe, jer treba imati u vidu da se troškovi potrošačke korpe kreću 480-500 KM .

Najbolji pokazatelj za ocjenu visine penzije je tzv. zamjenska stopa ( odnos prosječne penzije i prosječne plaće). Zamjenska stopa u ex- Jugoslaviji, a time i u BiH, kretala se oko 85% , dok je za proteklih devet godina( 1998.-2006.god.) u Federaciji BiH bila ispod 40%, da bi u 2006. godini po prvi put iznosila 42%. Penzije su u ovom periodu prosječno rasla za 4-5%. Problem je, međutim, u tome što bi prema Zakonu o penzinom i invalidskom osiguranju iz 1998. godine, ukoliko bi se dosljedno provodio, trebalo da bude 75%. U drugim državama zapadne Evrope, zamjenska stopa se najčešće kreće od 65do 90%.

Istina, Parlament Federacije BiH je, na prijedlog Vlade, krajem 2003. godine, donio Program mjera u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja u Federaciji BiH, kao i Zakon o naplati dospjelih a ne naplaćenih doprinosa iz socijalnog osiguranja. Efekti provođenja ovog programa su minimalni tako da se nisu bitnije odrazile na poboljšanje finansijskog stanja Fonda PIO/MIO.


2. Razlozi pogoršanja materijalnog i socijalnog položaja penzionera

Ukazat ćemo samo na neke razloge, prije svega, subjektivne prirode, koji su utjecali na pogoršavanje materijalnog i socijalnog položaja penzionera, odnosno neprihvatljivo nizak nivo penzije, imajući pri tome posebno u vidu odnos Vlade Federacije BiH u rješavanju problema penzionerske populacije.

2.1 Neusklađivanje penzija sa rastom plaća u periodu 01.08.1998. – 31.12.2000. godine

Na neprihvatljivo nizak nivo penzija uticala je činjenica što Vlada Federacije BiH nije dozvolila dosljednu primjenu člana 136., 145.,146.i 147 Zakona o penzionom i invalidskom sistemu iz 1998. godine. Odredbom člana 136. Zakona o PIO/MIO predviđeno je da se sva prava koja su stečena do donošenja ovog zakona korisnici penzija nastavljaju koristiti. Iako je do dana stupanja na snagu ovog zakona ( 01.08.1998. god.), nakon isplate dugujućih a ne isplaćenih penzija do 01.08.1998. godine, ostvarena prosječna penzija od 242,30 KM, isplata je neosnovano nastavljena kao i u prethodnom periodu, odnosno svega 152,1 KM, što je bilo za 90,38 KM manje počevši od 01.01. 1998. godine.

Ako se ima u vidu da je u tom periodu bilo na isplati 257.319 penzionera, a da razlika, koja je iznosila 90,38 KM, nije isplaćena za 29 mjeseci, tj. do 31.12.2000. godine, kada je Visoki predstavnik donio novi Zakon o PIO i eleminisao usklađivanje penzija sa rastom plaća i troškovima života, to je dugovanje za taj period po jednom penzioneru iznosilo 2.846,35KM, odnosno penzionerima je za taj iznos umanjenja penzija.

Radi se , dakle, o tome što , s jedne strane, pri usklađivanju penzija sa rastom plaća neosnovano i nezakonito za ovaj period nije uzeto u obzir u prosjek penzija iznos usklađivanja koji je za prethodni period izvršen putem «certifikata», a na osnovu posebnog zakona i, s druge strane, što je obilato korištena mogućnost predviđena izmjenama člana 51. Zakona o penziono- invalidskom osiguranju, odnosno da penzije mogu rasti u skladu sa prikupljenim sredstvima u Fondu PIO/MIO, zanemarujući istovremeno odredbe članova 145.,146. i 147. Zakona PIO/MIO, koje se odnose na korištenje stečenog prava kod nosioca osiguranja.

Karakteristično je da organi Zavoda PIO/MIO nisu postupili u skladu sa članom 145. Zakona PIO/MIO, a prema kojem je nosilac osiguranja bio dužan da u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovog zakona privremena rješenja o ostvarivanju prava na penziono i invalidsko osiguranje zamijeniti trajnim novim rješenjima, Time ustvari nije dozvoljeno osiguranicima da nastave koristiti stečena prava kod nosioca osiguranja kako nalaže član 146. Zakona, odnosno onemogućeno im je da koriste mogućnost da putem žalbe u upravnom postupku traže zaštitu svojih zakonskih prava. Stečeno pravo je visina usklađene penzije sa rastom plaća u Federaciji BiH.

Osim toga, nosilac osiguranja bio je dužan da korisnicima penzije, kojima penzija nije isplaćivana prema rješenju kojim je priznato pravo, u roku od dvije godine dana započne isplatu stvarnih iznosa penzije prema rješenju kojim je priznato pravo na penziju. Nosilac osiguranja ni do danas nije započeo isplatu penzije kako nalaže član 147. Zakona. Ovaj član daje pravo na isplatu zakonitog iznosa penzije od dana stupanja na snagu Zakona odnosno od 01.08.1998.godine.

Kako će se, dakle, obezbjediti sredstva za neisplaćene i manje isplaćene penzije regulisao je član 148. Zakona. Razlike obračunate i isplaćene u „certifikatima“ osnova su za utvrđivanje prosječne penzije. Bez obzira na realnu vrijednost certifikata, formalno- pravno razlike su utvrđene između zakonom pripadajućeg i isplaćenog iznosa penzije za svakog korisnika pojedinačno. Priznata je i isplaćena razlika, a nije priznat osnov po kojem je obračunata i isplaćena razlika. To je pravni apsurd. Neodrživo je i besmisleno tumačenje tadašnjeg nadležnog Ministarstva da «certifikati» nisu povećanje penzije. Naizgled je tačno da «certifikati» nisu novčano povećanje penzija, ali odredbe Zakona jasno ukazuju na to da su «certifikati» dio zakonski dostignute a neisplaćivane visine penzija i zbog toga su isplaćeni.

Prema tome, Vlada Federacije BiH, zajedno sa Zavodom PIO/MIO izvršila je smanjenje prosječne penzije za 98,77KM ili 40%, pa je po tom osnovu svakom penzioneru za pet mjeseci 1998. godine manje isplaćeno po 493,85KM. Početkom 1999. godine izvršena je valorizacija prosječne penzije od 251,71 sa koeficijentom 11,762% pa se tako dobio novi prosjek penzije od 281,38 KM mjesečno koji je pripadao penzionerima za 1999. i 2000. godinu. Međutim, i ovaj prosjek je umanjen za 110,46 KM ili za 39,3 %, pa je i u ovom slučaju za dvije godine svaki penzioner, kao što je naprijed istaknuto, primio manje u prosjeku za 2.846,35KM.

U takvim uvjetima, krajem 2000. godine prosječna penzija od 170,92 KM u odnosu na prosječnu plaću svedena je na 40% umjesto 66% koliko je trebala biti po Zakonu. Za ovakvo postupanje «pokriće» je traženo u članu 51. Zakona i neosnovanoj podršci MMF i Svjetske banke. Odgovorni ljudi u Zavodu PIO/MIO i Vladi Federacije izgleda da nisu puno razmišljali o tome kakve će biti posljedice ako se penzije tako drastično umanje, u kakav će položaj biti dovedeni penzioneri/umirovljenici i hoće li se time povrijediti njihova ljudska prava i karakter penzije kao stečenog prava.

Zna se da prilikom utvrđivanja prosječne penzije od 251,71 KM mjesečno ( u julu 1998.godine) u Fondu PIO nije bilo dovoljno sredstava za isplatu penzija u toj visini, ali je isto tako poznato da se ni Zavod ni Vlada Federacije BiH nisu u dovoljnoj mjeri angažovali da svojim efikasnim mjerama obezbijede da priliv sredstava bude veći. Isto tako se zna da su rješavani neki problemi u društvu kojim su se u još većoj mjeri opterećivala sredstva Fonda PIO, odnosno na štetu penzionera/umirovljenika.

Iz prednjih navoda može se izvući zaključak da su penzioneri/umirovljenici u ovako teškom materijalnom položaju ne samo radi «siromaštva» Države nego i radi nepoštivanja zakonskih propisa i neodgovornog odnosa organa vlasti u Federaciji BiH. Stoga su sasvim opravdani zahtjevi penzionera/umirovljenika upućeni Vladi Federacije BiH i Zavodu PIO/MIO za isplatu duga u iznosu od 2.860 KM po osiguraniku, kao i za povećanje prosjeka penzija sa 224,47 KM na 281,38 KM mjesečno.

Zbog nezakonito smanjenje visine penzije, odnosno nastavljanja isplate penzije na zatečenom neusklađenom iznosu sa rastom plaća, nastao je i dalje raste dug Zavoda prema penzionerima. Ovaj novonastali dug , na primjer, od augusta 1998.godine do 31.07.2005.godine iznosi 6.232.00 KM po penzioneru. Kako sva dosadašnja ukazivanja na težak položaj penzionera /umirovljenika pismene i usmene sugestije i prijedlozi nisu naišli na razumijevanje i dali odgovarajuće pozitivne rezultate pravo je osiguranika da zaštitu svojih prava traže i putem domaćih i međunarodnih sudskih institucija.

2.2 Isplata odluka Vlade i Parlamenta Federacije BiH o beneficiranim penzijama ne teret sredstava Fonda PIO/MIO

Vlada i Parlament Federacije BiH u mandatu 2002.-2006. godina u više navrata su donosili odluke o beneficiranim penzijama za borce iako za te odluke nisu bila obezbjena sredstva u Budžetu Federacije BiH nego je to činjeno na teret sredstava Fonda PIO/MIO, odnosno na teret sredstava iz kojih se isplaćuju redovne penzije. Donošenje odluka o beneficiranim penzijama za borce nesumnjivo je opravdano, ali se pri tome moralo imati u vidu da prema Zakonu o penziono invalidskom osiguranju Vlada FBiH može donositi odluke o beneficieranim penzijama samo ukoliko za te odluke istovreemno obezbijedi sredstva u Budžetu Federacije BiH. To duže vrijeme nije bio slučaj sa beneficiranim penzijama za borce. To je uticalo na smanjivanje redovnih penzija.

Tako je za Odluke Vlade Federacije BiH o beneficiranim penzijama u toku 2005. i 2006. godine, umjesto iz budžetskih sredstava , iz sredstava Fonda PIO/MIO isplaćeno 63,5000.000 KM. Uslijed toga što Vlada Federacije BiH nije izmirila ovaj dug, prosječna penzija je u 2006. godini bila umanjena za 10%. Dug od 63,5000.000 KM Vlada je izmirila tek sa donošenjem Budžeta Federacije BiH u martu 2007. godine.

Praksa samovoljnog i nezakonitog raspolaganja od strane Vlade Federacije BiH sa sredstvima Fonda PIO/MIO za odluke o beneficiranim penzijama nastavljena je i u 2007. godini. Naime, Vlada i Parlament Federacije BiH donijeli su više odluka o beneficiranim penzijama za borce za koje je trebalo obezbijediti oko 103,000.000 KM, iako u budžetu za te potrebe nisu uopće bila obezbijeđena sredstva, pa je ponovo isplata tih penzija pala na teret sredstva Fonda PIO/MIO. Tek je u Budžetu Federacije BiH za 2007. godinu obezbijeđeno 70,000.000 KM za pokrivanje prava boraca ne ime beneficiranih penzija, tako da je još uvijek ostalo nepokriveno oko 33,000.000 KM.

Pored toga, iz sredstava doprinosa za penziono-invalidsko osiguranje putem FZ PIO/MIO isplaćuje se veliki broj beneficiranih penzija koje su stečene prije i poslije 1992. godine. Prema nekim računicama u jednoj godini isplaćuje se za ove namjene oko 90 miliona KM, što je trebao a nije uplaćivao Budžet Federacije BiH.

Ovim je sistem penziono- invalidskog osiguranja potpuno urušen i devastiran. Ovakav odnos Vlade je potpuno neodgovoran, nezakonit i neprihvatljiv, a ima za posljedicu da su prosječne penzije za posljednje četiri godine, počevši od 01-09.2003., sa 187,86 KM realno povećane na 217,71 ili za 29,86 KM, odnosno godišnje 7,50 KM ili svega 4,00% godišnje. Također su prosječne penzije držane na istom trendu tj. posljednjih devet godina uvijek ispod 40% od prosječne plaće ostvarene u Federacije BiH

Nije, dakle, problem što su doneseni odgovarajući propisi o beneficiranim penzijama za vojna lica, demobilisane borce i članove njihovih porodica (za te zakone su glasali i zastupnici SDP BiH), nego je problem što Vlada Federacije BiH Fond PIO smatra svojim fondom, sa kojim raspolaže suprotno Zakonu o penzionom i invalidskom osiguranju Federacije BiH. Penzije su stečeno pravo i niko, pa ni Vlada FBiH nema pravo da ih samovoljno smanjuje. Stoga, su potraživanja penzionera od Vlade FBiH utuživa, te da je menadžment Zavoda PIO/MIO radio po Zakonu to je već trebao uraditi.

3. Neusklađivanje rasta penzija sa rastom plaća

Donošenjem Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju( Službene novine Federacije BiH 29/98. godine) i njegovim kasnijim izmjenama i dopunama (Službene novine Federacije BiH br.49/00) ukinut je institut usklađivanja rasta penzija sa rastom plaća i, umjesto toga, prihvaćen princip da rast penzija isključivo zavisi od raspoloživih sredstava u Fondu PIO/MIO. Ovim je bitno promijenjen karakter penzionog osiguranja kao osiguranja koje počiva na minulom radu i generacijskoj solidarnosti.

Ove promjene su se vrlo nepovoljno odrazile na materijalni i socijalni položaj penzionerske populacije, jer je ovim uskraćena materijalna osnova za dobivanje penzije kao stečenog prava po osnovu već uplaćenog doprinosa. Time što rast penzija ne prati rast plaća, tzv. zamjenska stopa ( odnos prosječne penzije i prosječne plaće) pala je se 85% na oko 40%. Šta više, pokazalo se da ni za desetak proteklih godina nije bilo moguće dostići zakonsku zamjensku stopu od 75%, koja je predviđena Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju. Nažalost, prema pripremljenom Nacrtu Strategije reforme penzionog sistema Federacije BiH čak do 2010 godine ostala bi ista zamjenska stopa, odnosno oko 40%.

U takvoj situaciji, penzije su od tada pa do danas zadržane na zamjenskoj stopi oko 40% , tako da je, na primjer, prosječna penzija za decembar 2006. godine iznosila 256,92 KM ili 40,65% od prosječne decembarske plaće. Sada od 314.204 penzionera njih 213.704. prima penziju nižu od 250 KM. To ih svrstava u zonu siromašnih, a veliki broj i u zonu ekstremnog siromaštva.

Nijednoj normalno organizovanoj državi nije, niti može biti interes da njeni građani poslije završenog aktivnog rada i privređivanja postaju socijalni problem društva. To je osnovni razlog da se organizuje sistem penzionog osiguranja. U nas je penzijsko/mirovinsko osiguranje obavezno i pod jurisdikcijom i kontrolom je državnih organa. Solidarnost je bitna odrednica penzionog sistema.

Postoji puna opravdanost obaveznog redovnog usklađivanja penzija sa rastom plaća dva puta godišnje jer bi se time postiglo da se očuva realna vrijednost ostvarene penzije i materijalna sigurnost u okviru penzionog sistema. Međutim, s obzirom na ukupno stanje u društvu trebalo bi postupno pristupiti uvođenju usklađivanja. Najvjerovatnije bi to trebalo učiniti u narednih dvadesetak mjeseci. Financijska sredstva potrebna za usklađivanje rasta penzija sa rastom plaća moguće je obezbijediti i bez povećanja doprinosa, odnosno iz efikasnije naplate redovnog doprinosa, zatim, sprečavanja "rada na crno", uplatom zakonskih 20% sredstava privatizacije koji pripadaju Zavodu, kao i iz povećanog priliva sredstava od indirektnih poreza-PDV-a i onemogućavanjem da se sredstva Fonda PIO/MIO koriste za isplatu beneficiranih penzija

Prihvatanje načela da penzije prate rast plaća stvorilo bi povoljne uvjete za predstojeću reformu penzionog sistema. Jer, polazna osnova reforme mora biti načelo da prosječna penzija raste u skladu sa rastom prosječne plaće. Reforma mora u startu otkloniti nepravdu koja je učinjena penzionerima donošenjem i provođenjem Zakona o PIO/MIO iz 1998. godine i njegovim izmjenama i dopunama u 2000. godini.;

II - Zdravstvena zaštita penzionera/ umirovljenika

Nije potrebno mnogo riječi da se ukaže na mnoge probleme i teškoće u oblasti zdravstvenog osiguranja građana, a time i penzionera / umirovljenika. Mnogo je ne riješenih pitanja u ostvarivanju zdravstvene zaštite. Prema Federacije BiH zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštita je u nadležnosti Federacije Bi i kantona, a zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštita organizovani su na nivou kantona, pa obim i kvalitet zdravstvene zaštite direktno ovise o privrednoj razvijenosti kantona. Sa nivoa Federacije BiH koordinacija i kreiranje politike u oblasti zdravstva nema nalogodavnu funkciju.

Krajem 1997. godine, doneseni su Zakon o zdravstvenom osiguranju u kojem su utvrđene osnovne norme i postulati obavezni za sve učesnike u postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, davaoce i korisnike usluga, institucija sistema, državnu upravu i budžet. Članom 35. Zakona o zdravstvenom osiguranju utvrđene su osnovne norme i postulati obavezni za sve učesnike u postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, davaoce i korisnike usluga, institucija sistema, državnu upravu i budžet.

Osim toga, članom 35. Zakona o zdravstvenom osiguranju utvrđeno je da će Parlament, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona, utvrditi osnovnim paket zdravstvenih prava. Parlament ni do danas nije utvrdio osnovni paket prava pa se zdravstvena zaštita provodi stihijno. Ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja teče po privremenim odlukama ili bolje rečeno, dobrim običajima. Ako bi se strogo primijenile odredbe Zakona, sva osigurana lica bi čekala da Parlament donese osnovni paket pa tek tada da ostvare pravo na zdravstvenu zaštitu. Članom 38. Zakona o zdravstvenoj zaštiti obavezna su zakonodavna tijela Federacije, odnosno kantona da utvrde mrežu zdravstvene djelatnosti (bolnička i primarna), što je uvjet za budući razvoj zdravstvenih ustanova i obezbjeđenje kvalitetnije i dostupnije zdravstvene zaštite.

Međutim, mreža zdravstvenih institucija ovakva kakva je sada u općinama/opštinama i kantonima pruža zdravstvene usluge koje se mogu podijeliti u dvije kategorije, one koje su u potpunosti pokrivene iz zdravstvenog osiguranja i usluge zdravstvene zaštite za koje je obavezno plaćanje participacije. U kantonima uveliko se uvodi pružanje zdravstvene zaštite putem ambulanti porodične medicine.

Dosada je ukazano na brojne probleme u ostvarivanju zdravstvene zaštite penzionera/umirovljenika. Još uvijek su duga čekanja na ljekarski pregled kada je potreban specijalistički pregled. Naročito se dugo čeka red za snimanja. Ta čekanja su nedjelje, pa i mjeseci pogotovo snimanja na visoko sofisticiranim uređajima kao CT i sl. Nije rijetka pojava da bolestan osamdesetogodišnjak satima sjedi u čekaonici.

Kada je riječ o participaciji stanje je različito od jednog do drugog kantona.. Primjera radi, u Tuzlanskom kantonu premija od 16 KM uplaćena početkom godine rješava pitanje participacije za cijelu godinu. Za 9458 tuzlanskih penzionera je to 10% mjesečne penzije, a duplo ako ima još jednog člana porodice. Moramo ukazati na pojavu ružnog odnosa sistema prema penzioneru. Specijalista smatra da je pacijentu potreban hirurški zahvat i to što prije, to bolje. Zavod za zdravstveno osiguranje sa zdravstvenom ustanovom ima ugovor za određen broj tih operacija mjesečno. Pošto je mnogo takvih slučajeva, ljekar specijalista je prinuđen da pacijentu ponudi ili da plati operaciju ili da čeka red od nekoliko mjeseci da bi operacija bila besplatna.

Stara lica, odnosno penzioneri/ umirovljenici traže veći broj lijekova na esencijalnoj listi, iako ona sadrži 271 lijek. Besplatni lijekovi su najčešći najjeftiniji i najslabijeg terapijskog efekta. Zahtijevaju se efikasniji lijekovi, iako su skuplji, koje najčešće koriste hronični bolesnici, jer im je kontinuirana upotreba lijekova uvjet održanja u životu. Pošto se i na lijekove plaća PDV-a od 17%, što poskupljuje lijekove, to izdaci za lijekove znatno opterećuje porodične
budžete.

Nedopustiva je situacija u kojoj više od 30% građana BiH nema nikakvo socijalno i zdravstveno osiguranje.

Bez obzira na stvarno ekonomsko stanje u društvu, do sada su morali biti stvoreni uvjeti za sveobuhvatniju brigu o zdravlju građana, a prije svega, starih lica, odnosno penzionera koji su izgrađivali ovu zemlju i sve što u njoj ima rezultat je rada i uspjeha penzionera/umirovljenika, penzionerki/umirovljenica. Najstarija generacija je zaslužila besplatnu i potpunu zdravstvenu zaštitu u skladu sa evropskim standardima i treba da je dobije.

III – Socijalni položaj penzionera i ostvarivanje prava po osnovu socijalne zaštite

Činjenica da od 314.423 penzionera njih 236.207 prima penziju manju od 300KM, odnosno da po međunarodnim kriterijima spadaju u siromašne osobe, a od tog broja njih 192. 116 spadaju u ekstremno siromašne osobe sama po sebi zorno pokazuje koliko je težak socijalni položaj penzionera. Očigledno je da bi , s obzirom na to da su penzije nedopustivo niske i imajući u vidu specifičnost uvjeta njihovog života, penzionerska populacija trebalo da budu predmet stalne brige države. Međutim, nažalost, to nije tako.

Donesenim Zakonom o PIO/MIO 1998. godine ukinuta su neka prava socijalnog karaktera iz penzionog sistema ( zaštitni dodatak, dodatak za tuđu njegu i pomoć, dodatak za tjelesno oštećenje, regres za odmor, pomoć za sahranu umrlog i dr. ), a ista su poslije toga samo djelomično ili nisu nikako ustanovljena u kantonima, jer spadaju u nadležnost kantona.

Trebalo je proći osam godina pa da se uvidi da su, s obzirom na različit tretman socijalne politike od jednog do drugog kantona i na njihove različite materijalne mogućnosti, da se na nivou Federacije BiH 2006. godine donese Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom i time obezbijedi jedinstven pristup u socijalnoj zaštiti. Još se nema uvid u efekte primjene ovog zakona.

Vlada Federacije BiH nije imala niti ima ozbiljan socijalni program zaštite penzionera kao najstarije populacije građana, iako oni iz dana u dan sve brojnije postaju teški socijalni problemi. Jer, preko 192.000 penzionera spada u grupu ekstremno siromašnih osoba, što znači da i pored penzije nemaju uvjeta za biološko održavanje života. Neadekvatna i nedovoljna ishrana, oskudna odjeća i obuća, prisilna štednja u ogrjevu uveliko ubrzavaju narušavanje zdravlja, a skupi lijekovi onemogućavaju preventivno i blagovremeno liječenje pa je smrtnost penzionera u naglom porastu.

Program mjera Vlade za ublažavanje posljedica od uvođenja PDV-a pokazuje stvarni odnos Vlade Federacije BiH prema penzionerskoj populaciji. Naime, sredstva na ime povećanja cijena iz osnova PDV-a, koju su primali penzioneri sa penzijom ispod 200 KM, u iznosu od 10 KM primilo je u 2006. godini preko 200.000 penzionera, ali ta sredstva nisu ponovo predviđena u Budžetu Federacije BiH za 2007. godinu. Zahtjev udruženja penzionera je bio da se ta sredstva zadrže i u 2007. godini

U uvjetima kada još uvijek zakonski nije riješeno pravo penzionera na određene socijalne pomoći, udruženja penzionera su prisiljena da se obraćaju kantonalnim organima vlasti za donacije i da im pruže pomoć za osnovne potrebe kao što su: pomoć za troškove stanovanja ( potrošnja električne energije, grijanje), participacija liječenja, nabavka ortopedskih pomagala i lijekova, pomoć u prehrani, jednokratne novčane pomoći, pogrebne troškove, troškovi banjskog liječenja hroničnih bolesti itd. Najčešće se iz članarine Udruženja penzionera rješava pitanje pomoći za umrlog penzionera.

Proces privatizacije i ukupna tranzicija društva doveli su do drastičnih oblika socijalne nesigurnosti. Osim toga, država, iako je trebala, nije obezbijedila realne mehanizme zaštite ljudi sa socijalnim potrebama. Dosadašnje reforme koje se provede ne donose nova radna mjesta ni nove izvore prihoda za socijalne potrebe. Nezaposlenost čak i raste.

Drugim riječima, provodi se neoliberalistički koncept socijalne politike, u kojem je socijalna politika pretežno prepuštena pojedincu i u kojem država ne djeluje kao socijalna država koja stvara uvjete za što veću zaposlenost i pružanje pomoći nezaposlenim, iznemoglim i nemoćnim . Nužna je socijalna politika koja omogućava da dobrobit razvoja uživaju svi građani a ne samo šačica bogatih. To traži da i finansijska politika znatno više bude u funkciji socijalne politike.

IV - Zaključci

S obzirom na izuzetno teško i nesnošljivo materijalno, zdravstveno i socijalno stanje penzionera i imajući u vidu potrebu da se zaustavi trend pada i obezvređivanja penzija i siromašenje penzionera, kao i da otpočne efikasnije popravljati njihov nepovoljan položaj , Predstavnički dom Parlamenata Federacije BiH, polazeći od naprijed izloženog, donosi slijedeće Zaključke:

1. Obavezuje se Vlada Federacije BiH da prilikom donošenja Rebalansa budžeta Federacije BiH za 2007. godinu obezbijedi 34,000.000 KM Federalnom Zavodu PIO/MIO na ime odluka Vlade o beneficiranim penzijama u 2007. godini;

2. Obavezuje se Vlada Federacije BiH da cjelovito sagleda dugovanja Vlade nastala zbog neosnovanog neusklađivanja penzija sa rastom plaća u periodu 01.08.1998. do 31.12.2000 godine i da s tim u vezi predloži Zakon o načinu rješavanja tog duga;

3. Predstavnički dom smatra da je neophodno što prije pristupiti usklađivanju rasta penzija sa rastom plaća. Prihvatanjem načela da rast penzija isključivo zavisi od priliva sredstva u Fond PIO/MIO bitno je uticalo na obezvređivanje penzija, što je ugrozilo penziju kao stečeno pravo. Nužno je obezbijedi ostvarenje prosječne penzije u skladu sa odredbama sadašnjeg Zakona o PIO/MIO tj. 75% od prosječne plaće ostvarene 31.12.2006.godine;

4. Predstavnički dom smatra da je neophodno da Vlada Federacije BiH što prije cjelovito sagleda materijalni i socijalni položaj penzionera i da na osnovu toga predloži poseban Program mjera socijalne zaštite za penzionere koji spadaju u kategoriju ekstremno siromašnih osoba a takvih je 192.000 u Federaciji BiH;

7. Predstavnički dom smatra da treba što prije da otpočne javna rasprava o Strategiji reforme penzionog sistema u Federacije BiH, kako bi što prije otpočeo proces provođenja cjelovite reforme penzionog sistema. Reforma penzionog sistema je krupno ekonomsko, socijalno i političko pitanje i ona ne trpi nikakve improvizacije tipa « reforma radi reforme»;

8. Vlada Federacije BiH je dužna svakog mjeseca da izmiruje svoje obaveze po svim osnovama, uključujući redovnu uplatu 20% sredstva od privatizacije državnih preduzeća. Ta finansijaka sredstva su nužna za konsolidaciju Fonda PIO/MIO;

9. Vlada Federacije BiH trebalo bi što prije da ocijeni rezultate provođenja Programa mjera u oblasti penzionog i invalidskog osiguranja iz decembra 2003. godine i provođenja Zakona o naplati ne uplaćenih doprinosa i o tome informiše Predstavnički dom. Po ocjeni Predstavničkog doma i dalje su nužne radikalne mjere kojima će se obezbijediti stroga primjena Zakona o obračunu i uplati doprinosa za penziono osiguranje uposlenika;

10. Predstavničko dom podržava odlučno opredjeljenje sadašnje Vlade Federacije BiH na suzbijanju « rada na crno», kao i mjere koje je u tom pravcu dosada preduzela. Suzbijanje rada na crno nije stvar trenutačne akcije, nego je potrebna uporna i dugotrajna aktivnost i to nije isključiva obaveza Vlade nego i drugih institucija i subjekata u društvu;

11. Predstavnički dom smatra da je, u cilju efikasnijeg rješavanja materijalnog i socijalnog položaja penzionera, neophodno preduzeti sve raspoložive ekonomske i druge mjere koje će doprinijeti većem zapošljavanju a time i većoj uplati doprinosa u penzioni fond. Aktivna politika zapošljavanja treba da bude temeljno opredjeljenje ekonomske i razvojne politike u narednom srednjoročju.

Ni jednoj državi nije u interesu da njeni građani nakon završenog aktivnog rada i privređivanja, umjesto mirnog i humanog življenja, dožive krajnju bijedu i siromaštvo. Jasnom i otvorenom politikom potrebno je zaustaviti i spriječiti daljnje obezvređivane penzije i stvoriti uvjete da rast penzija prati rast plaća, da svi radno spodobni građani imaju mogućnost da žive od svog rada, da penzioneri uživaju plodove svog minulog rada i da iznemogli i nesposobni budu socijalno zbrinuti.

Predsjednik Kluba SDP BiH
Nermin Nikšić

Poslanik Bećirović Denis


Imajući u vidu potrebu izgradnje povjerenja među bosanskohercegovačkim naarodima, a želeći promovisati pozitivne primjere u odbrani zajedničkog života i elementarnih ljudskih prava naroda i građana Bosne i Hercegovine, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvaja inicijativu kojom zadužuje Vijeće ministara da, u saradnji sa nadležnim organima Općine Trebinje, finansijski pomogne izgradnju spomenika Srđanu Aleksiću u Trebinju.


Dvadesetsedmogodišnji Srđan Aleksić je ubijen januara 1993. godine u Trebinju, braneći svog sugrađanina Alena Glavovića, kojeg su zvjerski tukla trojica pripadnika vojske RS. Srđan je uspio da spasi život svom sugrađaninu, ali je ovaj veličanstveni čin ljudske hrabrosti i čovječnosti platio sopstvenim životom. Njegov otac Rade napisao je u čitulji : „Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost“.

U znak sjećanja na Srđana Aleksića Igmanska inicijativa i Centar za regionalizam podnijet će inicijativu vlastima u Novom Sadu da jedna ulica u ovom gradu dobije ime po Srđanu. Helsinški odbor će posthumno Srđanu dodijeliti plaketu. Takođe, u znak sjećanja na ovo hrabrog čovjeka kojeg je građanska solidarnost odvela u smrt, autorica Sanja Dragičević napravila je tridesetominutni film koji nosi naziv Srđo.

Smatram da Srđanova pogibija ne smije biti zaboravljena, već da treba biti trajna poruka za budućnost koju trebamo čuvati kao svijetli primjer građanske solidarnosti. Vrijeme je da organi vlasti, mediji i drugi segmenti društva u Bosni i Hercegovini počnu snažnije isticati pozitivne primjere iz bliže i dalje historije naše zemlje. Da nije takvih ljudi, kakav je bio i Srđan Aleksić, ova zemlja ne bi imala nikakve budućnosti.